Europa na ulicama: skupoća je samo dio razloga za nezadovoljstvo

Oči cijeloga svijeta protekloga vikenda bile su uprte u Francusku. Nadrealne slike protesta, nereda i uhićenja na naslovnicama su svih globalnih mainstream medija, a razlog je jasan: Francuzima je prekipjelo živjeti u zemlji s visokim troškovima života i sve lošijim javnim uslugama. U tim je prosvjedima uhićeno gotovo 2400 ljudi, trgovine su opljačkane ili oštećene, zgrade su išarane grafitima, nasilne skupine sukobile su se s policijom, a prema podacima francuskoga Ministarstva unutarnjih poslova, ozlijeđeno je gotovo tisuću policajaca.

Prema podacima vlasti, u subotu je u desecima francuskih gradova prosvjedovalo pola milijuna ljudi, od toga 110 tisuća u Parizu. Najnoviji val prosvjeda dogodio se nakon jednomjesečnoga studentskog pokreta potaknutoga nedostatkom nastavnika i lošim uvjetima u školama, a nezadovoljstvu su se pridružili i sindikati. Iako su stotine tisuća građana mirno prosvjedovale, nasilne rubne skupine napadale su javne zgrade i policiju te pljačkale trgovine.

Dok se predsjednik Emmanuel Macron pita: 'Kako Francuzi mogu učiniti takvo što Francuskoj?', treba imati na umu da nije Francuska jedina koja prosvjeduje u Europi. Kontinent je zahvatio pravi val nezadovoljstva: dok su sve oči bile uprte u Pariz, prosvjedovalo se i u Italiji, Belgiji, Portugalu, Španjolskoj, Njemačkoj, Grčkoj, ali i Albaniji.

Sukobi posvuda

U Italiji je subotnji prosvjed protiv ratova i visokih životnih troškova u Milanu prerastao u sukobe s policijom. Maskirani nasilnici razbijali su izloge i palili barikade, a policija ih je rastjerivala suzavcem i vodenim topovima. Sukobi su izbili i u Torinu i Bologni. Premijerka Giorgia Meloni osudila je nasilje, a milanski gradonačelnik Giuseppe Sala poručio je da razumije razloge prosvjeda, ali ne i napade na policiju i uništavanje grada.

U Belgiji dio nezadovoljstva dolazi iz učionica. Učenici i studenti bune se protiv sve viših troškova obrazovanja, prenapučenih razreda i nedostatka nastavnih materijala. Među spornim je mjerama povećanje školarina za većinu studenata u francuskoj jezičnoj zajednici s 835 na 1194 eura. Prosvjedi su tijekom subote u Bruxellesu i Liègeu također prerasli u nasilje, a policija je privela 195 ljudi.

Dio belgijskih studenata Reutersu je rekao da ih je na prosvjede potaknulo i ono što se događa u Francuskoj. Portugalce je pak na ulicu izvuklo stambeno pitanje. Na poziv najveće sindikalne središnjice CGTP u Lisabonu su u subotu prosvjedovali deseci tisuća ljudi tražeći veće plaće i dostupno stanovanje. Cijene nekretnina od 2017. više su se nego udvostručile, baš kao i cijene najma.

I u Španjolskoj je stambena kriza dobila svoje lice. Deložacija 87-godišnje Maricarmen Abascal, koju su 23. rujna na nosilima iznijeli iz madridskoga stana u kojemu je živjela više od sedam desetljeća, pokrenula je masovne prosvjede. Preminula je 7. listopada, prije povratka u stan, što je izazvalo nova okupljanja. Sindikati su za 11. studenoga najavili opći štrajk zbog stanovanja, a nakon prosvjeda i parlamentarnog odbijanja vladinih stambenih mjera premijer Pedro Sánchez raspisao je prijevremene izbore za 29. studenoga.

Razni uzroci

Ipak, nisu svugdje u prvome planu samo računi i najamnine. U Albaniji studenti prosvjeduju zbog cijene i kvalitete obrazovanja, ali i korupcije za koju optužuju vlast te traže ostavku premijera Edija Rame. Nezadovoljstvo se nadovezalo na višemjesečne prosvjede protiv luksuznoga turističkog projekta na obali iza kojega stoji investicijska kompanija Jareda Kushnera. U Tirani su izbili sukobi s policijom, koja je upotrijebila suzavac i vodene topove, ali Rama je odbio dati ostavku.

U Njemačkoj je pak nezadovoljstvo izazvala mogućnost ponovnog uvođenja obveznoga vojnog roka. Potkraj rujna diljem zemlje prosvjedovali su učenici i studenti. Prema podacima organizatora, na ulice je izašlo više od 45 tisuća mladih u stotinjak gradova. Prosvjedi su se nastavili i početkom listopada kada su se tisuće građana okupile u Berlinu i Stuttgartu protiveći se vojnoj obvezi, naoružavanju i rastu vojnih izdataka.

Povod je novi zakon o vojnoj službi koji je stupio na snagu početkom godine, a predviđa obvezne liječničke preglede za mladiće rođene 2008. i poslije. Vojna služba zasad ostaje dobrovoljna, no ako se ne prijavi dovoljno kandidata, Bundestag može odlučiti o uvođenju obveze. Prosvjednici pritom kritiziraju i povećanje izdvajanja za obranu smatrajući da bi država više novca trebala usmjeriti u obrazovanje, zdravstvo i socijalnu sigurnost.

Ne smije se zaboraviti ni nezadovoljstvo u Srbiji, koje je kulminiralo u studenome 2024. kada se urušila nadstrešnica na željezničkome kolodvoru u Novom Sadu te ubila šesnaestero ljudi. Ta je tragedija pokrenula masovne prosvjede protiv vlasti koji traju gotovo dvije godine i prerasli su u širi politički pokret. Studenti i građani traže odgovornost za tragediju, ali i obračun s korupcijom te transparentniji rad institucija.

Nije samo ekonomija problem

Iako su povodi prosvjeda različiti, nezadovoljstvu diljem Europe kumuju sve veći troškovi života i pritisak na kućne proračune. Prema najnovijim Eurostatovim podacima, godišnja inflacija u EU-u u rujnu je dosegnula 3,8 posto, cijene nekretnina u drugome tromjesečju porasle su za 4,7 posto, a najamnine za tri posto u odnosu na isto razdoblje lani.

Istodobno europske vlade nastoje ograničiti javnu potrošnju i obuzdati proračunske deficite, a građani traže veće plaće, dostupno stanovanje te kvalitetnije obrazovanje i zdravstvo. Naravno, veliki su problemi i korupcija, nepovjerenje u institucije te izostanak političke odgovornosti, što pokazuje da ekonomski problemi nisu jedini pokretač nezadovoljstva, koje buja iz mjeseca u mjesec.