Marko Jelić, šibensko-kninski župan i bivši kninski gradonačelnik, izlazi na parlamentarne izbore i to sa sasvim novom strankom, službenog imena AP – Akcija za promjene. Inicijali premijera s pokratom stranke nemaju baš nikakve veze, napominje Jelić, inače doktor molekularne biologije i biokemije s doktoratom s njemačkog sveučilišta. Nakon studija vratio se u Hrvatsku, u rodni Knin i jedno je vrijeme čuvao djecu, dok mu je supruga studirala, nakon čega se zaposlio u Centru za poduzetništvo kao savjetnik za nove tehnologije. Ali, ističe, nije tamo bio uhljeb, radio je ‘za malu plaću s poduzetnicima i nekima je baš mnogo pomogao‘. No, bavio se i znanošću, bio je dekan i profesor na Veleučilištu u Kninu, a ako politika ne ‘upali‘ uvijek se može vratiti na tu poziciju.
– Ponosan sam što sam sudjelovao u osnivanju Veleučilišta u Kninu. Ono danas ima tri studijska odjela, Poljoprivredu, Prehrambenu tehnologiju i Ekonomiju, tisuću studenata u njemu je već diplomiralo, čak je i potpredsjednica Vlade Anja Šimpraga bila moja studentica, kao i Marijo Ćaćić, aktualni kninski gradonačelnik. Veleučilište u Kninu, kao i ono u Vukovaru, osnovano je kao poduzetničko veleučilište te smo doista radili s poduzetnicima, osnovali smo i prvu veleučilišnu tvrtku, pomagali smo poduzetnicima pokrenuti posao. Imao sam profesorski angažman i na Sveučilištu u Osijeku, u Mostaru... Bilo je i nekoliko znanstvenih projekata, ne tako velikih kao u Njemačkoj, ali rekao bih da imam akademsku i znanstvenu karijeru. Prije nego političku, to sigurno.
Na koji ste projekt dok ste bili kninski gradonačelnik najponosniji?
– Na jednakost.
Što to znači?
– Dok nismo preuzeli upravljanje gradom, nitko nije mogao doći do gradonačelnika odnosno gradonačelnice. Primio sam više od tisuću stranaka, običnih građana, u četiri godine mandata, a zamjenici još sigurno toliko. U Kninu je dosta izraženo pitanje nacije, vjeroispovijesti i stranačke pripadnosti, a kao gradonačelnik otvorio sam vrata za sve ljude. Drugo na što sam ponosan je činjenica da je, kad sam postao gradonačelnik, prestalo namještanje natječaja. U Kninu se točno znalo da će na natječajima za posao ili u javnim nabavama za Grad pobijediti članovi određene stranke, što se čak i nije krilo. Mi nismo nikome ništa dugovali niti smo imali ‘svoje‘ ljude koje bismo zaposlili radi političke podrške. Osim toga, kad smo zatvorili neke rupe kroz koje je doslovno curio novac, poput troškova reprezentacije i slično, odjednom je Grad počeo ostvarivati veći prihod, pa smo mogli i povećati neka davanja, poput naknada za djecu. Kupili smo devastiranu tvornicu Kninjanku od Jadranske banke u centru Knina, obnovili je i, evo, austrijski investitor PicoPack uskoro tamo počinje raditi, strojevi se već montiraju. U Knin se vratio život, ljudi se ne sele iz grada, uređuju kuće, okućnice, sve je više djece, mladih...
Koliko se povećao BDP Knina?
– Ne znam točne podatke.
Nakon Knina, prelazite na županijsku razinu. Je li to bio cilj, karijera u politici?
– Nije mi to bio cilj. Nakon gradonačelničkog mandata, mislio sam odustati od politike i vratiti se profesorskoj karijeri, ali su me prijatelji, nezavisni načelnici i gradonačelnici u županiji, nagovorili da se okušam kao kandidat za župana.
I opet ste pobijedili HDZ.
– Izgleda da su nešto u meni prepoznali.
Kako bi Šibensko-kninska županija danas funkcionirala i kakve bi prihode ostvarivala da nema turističke prihode?
– Nema tu neke misterije, taj nam prihod dosta znači. Turizam je važan jer donosi 25 posto izravnih prihoda u županiju, ali mi smo županija s najviše industrije po glavi stanovnika na hrvatskom Jadranu. Imamo Aluflexpack, DIV Grupu, Iskra brodogradilište, PicoPack dolazi u Knin, Knauf Insulation, TLM; Impol TLM, Dalmacijavino, Vinoplod, Drnišplast itd., sve odlične proizvodno-industrijske kompanije.
Koliko se dugo čeka građevinska dozvola u županiji?
– Otkad smo preuzeli vlast, smanjili smo čekanje sa 103 na 77 dana.
Što se promijenilo?
– Reorganizirali smo ured za dodjelu dozvola. Ondje je radni prostor doduše bio neprimjeren, sad smo i to promijenili. No, bilo je dosta važno propisati norme, kao i valorizirati dobar rad, što smo isto uveli.
Ništa bez mrkve i batine?
– Ma batine nije bilo, nisam pobornik toga, osim u krajnjoj nuždi. To učim i djecu i studente. Cilj je da čovjek sâm ispravlja svoje pogreške.
Znači, pogreške su bile nenamjerne, a ne s ciljem iznuđivanja nekog investitora na primjer?
– Vjerujem da nije bilo tako. Ako i jest, ja bih to, kao i moji suradnici, prvi odmah prijavio.
Dolaze li vam potencijalni investitori, što ih najviše zanima? Turizam ili neka druga djelatnost?
– Dolaze. Imamo velike investitore, Aluflexpack je nedavno investirao više od 70 milijuna eura, Impol TLM je također jako velika investicija, a osim toga i strateški projekt države. Izdali smo nedavno dozvolu za jedan veliki turistički projekt u Primoštenu. Dolazi i veliki broj investitora zainteresiranih za obnovljive izvore energije, zbog čega imamo veliki pritisak na naše službe radi prostorno-planske dokumentacije. Ne aludiram na projekt vjetroelektrana, što su neki drugi poticali, već pričam o utjecaju na prostor i krajobraz. Kad se danas uspnete na najviši vrh Hrvatske, Dinaru, gdje god pogledate vidite samo vjetroelektrane. Nisam protiv vjetroelektrana, ali njihova je gradnja bila stihijska. Sad nemamo pritisak da se grade vjetroelektrane, sad je fokus na solarnim poljima. Istina, to je velika investicijska prilika, a da bi se u potpunosti realizirala na korist stanovnika i lokalne zajednice država mora izmijeniti naplatu komunalnih doprinosa, naknada i svega ostalog, jer trenutačni način gradnje i planovi za postavljanje takvih elektrana ne idu u korist jedinicama lokalne samouprave i one nemaju interesa odobravati takve projekte.
Kakva su očekivanja od jedinica lokalne samouprave kad su takvi projekti u pitanju?
– Nama solarne elektrane nisu isplative. To je naš prostor, prostor naše djece, naših pradjedova; dajemo ga za neku djelatnost, a od toga nemamo baš nikakvu korist. Nitko tu nije dugoročno zaposlen. Da, imamo jednu lipu za svaki proizvedeni kilovat struje, ali to je stvarno smiješno i smatram da nam pripada mnogo više. Tim prije što nam je prostor oduzet na 30 i više godina. Postoji način da se kompenzira zajednici kojoj se teritorij zauzima, da se osjećamo da smo dobili nešto zauzvrat, da iz tih sredstava sagradimo nešto drugo. Na primjer školu ili vrtić, nešto što naše sugrađane ne bi tjeralo na egzodus. I mi imamo problema s demografijom, a budemo li se samo žalili, ništa nećemo riješiti. U ovom slučaju novac bi pomogao da se mnogo toga riješi.
Je li to razlog zašto izlazite na izbore?
– Pa da.
Kakav je tim za parlamentarne izbore okupio Marko Jelić te s kakvim ekonomskim programom izlazi na izbore, pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju tjednika Lider.