Nobel dvojici Amerikanaca koji su promijenili način borbe protiv kriza

Američki ekonomisti Robert E. Hall i Michael Woodford dobitnici su Nobelove nagrade za ekonomiju za 2026. godinu, objavila je danas Kraljevska švedska akademija znanosti. Nagrađeni su za istraživanja mikroekonomskih temelja makroekonomske stabilizacije, odnosno za razvoj ekonomskih modela koji omogućuju bolje razumijevanje gospodarskih ciklusa i učinkovitije provođenje monetarne i fiskalne politike.

Njihov rad pridonio je razvoju modela kojima se danas koriste središnje banke i vlade diljem svijeta pri donošenju odluka o kamatnim stopama, državnoj potrošnji i drugim mjerama kojima nastoje spriječiti duboke recesije ili nekontrolirani rast cijena. Posebno su važni u razdobljima gospodarskih poremećaja, poput energetskih kriza, naglog pada potrošnje ili snažnih inflacijskih pritisaka.

– Rad ovogodišnjih laureata pružio nam je čvrste teorijske temelje za modele kojima se danas koriste središnje banke i vlade diljem svijeta. Zahvaljujući njima bolje smo opremljeni za suočavanje s gospodarskim šokovima, poput energetskih kriza ili iznenadnih promjena u potrošnji kućanstava – istaknuo je John Hassler, predsjednik Odbora za dodjelu Nobelove nagrade za ekonomiju.

Zaokret nakon naftnih kriza

Istraživanja dvojice ekonomista osobito su važna jer su pomogla prevladati ograničenja ranijih makroekonomskih modela. Tradicionalna kejnzijanska ekonomska teorija polazila je od pretpostavke da država može ublažavati gospodarske cikluse poticanjem potražnje tijekom recesije i njezinim ograničavanjem kada gospodarstvo raste prebrzo.

Međutim, naftne krize 1970-ih pokazale su slabosti tadašnjih ekonomskih modela. Gospodarstva su se istodobno suočavala s visokom inflacijom i stagnacijom, pojavom poznatom kao stagflacija, koju postojeći modeli nisu uspijevali dovoljno dobro objasniti.

Važna i očekivanja građana i poduzeća

Hall i Woodford pridonijeli su razvoju drukčijeg pristupa. Umjesto oslanjanja samo na statističke odnose između velikih ekonomskih pokazatelja, poput inflacije, proizvodnje i potrošnje, u središte svojih modela postavili su ponašanje pojedinačnih kućanstava i poduzeća.

Takav pristup omogućuje bolje razumijevanje načina na koji milijuni pojedinačnih odluka oblikuju ukupna gospodarska kretanja. Primjerice, odluka središnje banke o povećanju kamatnih stopa ne utječe samo na cijenu zaduživanja nego mijenja i očekivanja građana o budućoj inflaciji, spremnost poduzeća na ulaganja te odluke kućanstava o potrošnji i štednji.

Njihova istraživanja postala su jedan od temelja nove kejnzijanske makroekonomije, čiji se modeli danas široko primjenjuju pri procjeni učinaka ekonomskih politika.

Robert E. Hall, rođen 1943. godine, profesor je ekonomije na Sveučilištu Stanford. Tijekom karijere bavio se gospodarskim ciklusima, nezaposlenošću, inflacijom, potrošnjom i ekonomskom politikom.

Michael Woodford, rođen 1955. godine, profesor je na Sveučilištu Columbia i jedan od vodećih stručnjaka za monetarnu politiku. Posebno je poznat po istraživanjima uloge očekivanja u oblikovanju gospodarskih kretanja.

Kako su promijenili rad središnjih banaka

Woodfordov rad utjecao je i na razvoj komunikacijskih strategija središnjih banaka, osobito koncepta forward guidance, kojim središnje banke unaprijed signaliziraju budući smjer monetarne politike kako bi utjecale na očekivanja tržišta, građana i poduzeća.

Takav pristup dobio je dodatnu važnost nakon globalne financijske krize 2008. godine, kada su vodeće središnje banke snažno snizile kamatne stope, a američki Fed spustio ih je gotovo na nulu. Budući da više nisu imale mnogo prostora za daljnje smanjivanje kamata, središnje banke morale su tražiti dodatne načine poticanja gospodarske aktivnosti.

Ovogodišnji laureati podijelit će nagradu od 12 milijuna švedskih kruna, odnosno približno 1,2 milijuna dolara.

Nobelova nagrada za ekonomiju službeno se naziva Nagrada Švedske središnje banke za ekonomske znanosti u spomen na Alfreda Nobela. Za razliku od ostalih Nobelovih nagrada, nije bila predviđena Nobelovom oporukom, nego ju je 1968. ustanovila švedska središnja banka, a prvi je put dodijeljena 1969. godine.

Prošlogodišnji laureati bili su Joel Mokyr, Philippe Aghion i Peter Howitt, nagrađeni za istraživanja tehnoloških inovacija i njihova doprinosa dugoročnom gospodarskom rastu.