Povećanjem osobnog odbitka plaće bi rasle bez većeg troška poslodavca

Ključ za rast najnižih plaća nije u prebacivanju tog tereta na poslodavce, već u malim poreznim izmjenama koje bi puno donijele. Kako stoji u ovotjednim HUP Analizama, u javnim raspravama o rastu plaća u Hrvatskoj dominiraju pitanja koliko bi ih poslodavci trebali povećati, a premalo o tome koliko od tog povećanja zaposleniku ostane nakon poreza. Upravo zato je osnovni osobni odbitak (OOO) važan i za radnike i za poslodavce jer omogućuje rast neto primanja bez jednakog povećanja ukupnog troška rada.

Sadašnja praksa u kojoj država podiže minimalnu plaću radi rasta životnog standarda, cjelokupan dodatni bruto trošak prevali na poslodavca, a zatim dio povišice zaposleniku uzima porezom na dohodak, u najmanju je ruku nelogična, smatraju u udruzi poslodavaca. Minimalna bruto plaća za ovu godinu iznosi 1050 eura, odnosno 840 eura nakon obveznih mirovinskih doprinosa, dok je OOO svega 600 eura. Zbog toga samac na minimalcu plaća oko 60 eura poreza na dohodak mjesečno.

Gubitak manji od povećanja prihoda

HUP stoga predlaže jednostavno načelo prema kojem primatelj 'minimalca' ne bi trebao plaćati porez na dohodak, odnosno OOO treba automatski pratiti najmanje poreznu osnovicu minimalne plaće nakon mirovinskih doprinosa. - Na sadašnjoj razini minimalca to znači povećanje OOO-a sa 600 na 840 eura, odnosno za 240 eura ili 40 posto - stoji u analizi.

Prema nekoliko HUP-ovih simulacija, povećanje OOO-a na 840 eura smanjilo bi očekivani prihod od poreza na dohodak od oko 3,4 milijarde eura za 500 do 700 milijuna eura, odnosno približno 15 do 20 posto. Međutim, taj je iznos znatno manji od kumulativnog povećanja prihoda od poreza na dohodak (+1,7 milijardi eura), a osobito rashoda jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (+2,3 milijarde eura) od 2022., kada je OOO zadnji put pratio razinu minimalne bruto plaće.

Fiskalni prostor za rasterećenje rada već je velikim dijelom stvoren snažnim rastom lokalnih prihoda, ali nije vraćen zaposlenicima i gospodarstvu, nego se pretežno pretočio u veću javnu potrošnju.

Stoga povećanje OOO-a ne treba promatrati samo kao 'gubitak' prihoda lokalnih proračuna, nego kao pravedniju podjelu tereta rasta plaća između poslodavaca i države te poticaj boljem upravljanju lokalnim javnim financijama, ocjenjuju u HUP-u. A ne treba zanemariti ni veći PDV jer veća kupovna moć djelomično rezultira i većom osobnom potrošnjom građana.

Prethodno ilustrirani problem nije nastao preko noći. Od 2017. do 2025. OOO je povećan samo 18 posto, dok je prosječna plaća porasla čak 87 posto, a prosječna vrijednost mirovine 69 posto. - Porezni parametri očigledno nisu pratili rast nominalnih dohodaka i cijena, pa je nastao klasični 'fiscal drag' na temelju kojeg građani plaćaju sve veće efektivne poreze bez formalnog povećanja poreznih stopa - tumače u HUP-u.

Profitiraju lokalni proračuni

Prema analizi Instituta za javne financije, povećanje OOO-a na 810 eura smanjilo bi prosječnu stopu poreza na dohodak u 2027. s oko devet posto na 7,3 posto, približno na razinu iz 2017. Takva mjera relativno snažnije rasterećuje niže dohotke, dok kod smanjenja poreznih stopa apsolutna korist raste s visinom dohotka. Ako se veći neto ostvaruje isključivo rastom bruto plaće, poslodavac financira i povećanje primanja i pripadajući trošak poreza i doprinosa. Povećanje OOO-a prekida taj krug jer zaposlenik dobiva veći neto bez jednakog rasta troška poslodavca.

Snažan rast plaća uz gotovo zamrznut OOO djeluje kao automatski generator prihoda lokalne države. Prihodi lokalnih proračuna od poreza u 2025. su rasli 13,3 posto na 4,2 milijarde eura, pri čemu je od poreza na dohodak prikupljeno oko 3,8 milijarde eura, što je 14,5 posto, odnosno gotovo pola milijarde eura više nego godinu prije. U samo tri godine prihodi lokalne samouprave od poreza porasli su u prosjeku 73,2 posto, pri čemu su se kod općina i županija približno udvostručili, a kod gradova povećali 72,6 posto.

Istodobno, lokalna država ubrzano povećava i vlastiti trošak rada, navodi se u analizi. U samo dvije godine njegov udio u poreznim prihodima porastao je s 14,1 na 16,7 posto i to s više početne razine nego kod nefinancijskih poduzeća, gdje je udio troška rada u poslovnim prihodima porastao s 12,5 na 14,8 posto. Unatoč snažnom rastu poreznih prihoda, trošak rada lokalne države raste još brže u odnosu na njezinu prihodnu bazu nego trošak rada u poduzećima.

To znači da se dio snažnog rasta bruto plaća automatski prelijeva u lokalne proračune jer porezni parametri ne prate rast dohotka. - Ne povećati OOO zato nije fiskalno neutralno – to u praksi znači nastaviti povećavati efektivno porezno opterećenje rada bez formalnog povećanja poreznih stopa - smatraju u udruzi poslodavaca.

Po njihovu sudu, važno je otvoriti i pitanje što se događa s tako snažno rastućim prihodima. Hrvatska ima čak 556 jedinica lokalne samouprave – 428 općina, 127 gradova i Grad Zagreb. Velik broj malih jedinica ima malo stanovnika, skromne administrativne kapacitete i tek nekoliko zaposlenih, premda im je povjeren usporediv opseg lokalnih poslova.

Problem zato nije samo administrativna fragmentacija nego i troškovna učinkovitost sustava. Analitičari HNB-a utvrdili su nelinearan odnos između veličine lokalnih jedinica i rashoda po stanovniku. Naime, čak 72 posto gradova i 76 posto općina ima manje stanovnika od razine optimalne s aspekta troškovne učinkovitosti, ako se kao referenca koristi medijalna veličina. Čak i u najkonzervativnijem scenariju, oko 30 posto lokalnih jedinica nije optimalne veličine.

Pitanje konkurentnosti

Veći OOO ne koristi samo radnicima na minimalcu. Naime, odbici za djecu i uzdržavane članove obitelji vezani su uz OOO, pa njegovo povećanje automatski širi rasterećenje na velik dio zaposlenih obitelji. Povećava se i neoporezivi prostor za primitke učenika i studenata.

Poslodavcima je važno što veći OOO ublažava tzv. 'harmonika-efekt' rasta plaća. Kada minimalac snažno raste, rastu i očekivanja zaposlenih u višim platnim razredima. Ako se dio većeg 'neta' osigura poreznim rasterećenjem, poduzeću ostaje više prostora za nagrađivanje kvalificiranijih zaposlenika, ulaganja, automatizaciju i produktivnost.

OOO je i pitanje konkurentnosti, a Hrvatska više nije ekonomija izrazito niskih plaća. Prema kupovnoj moći minimalac je praktički u sredini EU-a, dok produktivnost rada po satu doseže tek 63 posto prosjeka EU-a. U HUP-u stoga smatraju da je sve opravdanije socijalni status kućanstava štititi ciljanim mjerama, umjesto dodatnim opterećivanjem cijene rada.

- Najavljeno uvođenje Registra stanovništva od 1. siječnja 2027. otvara prostor za preciznije usmjeravanje socijalnih prava prema stvarnom dohodovnom i imovinskom statusu kućanstava, čime se smanjuje potreba da se socijalna politika dominantno vodi preko minimalne plaće i ukupnog troška rada. U takvom kontekstu nije racionalno svaki novi rast životnog standarda ostvarivati isključivo povećavanjem bruto troška poslodavaca. Porezno rasterećenje omogućuje brži rast neto plaće od troška poslodavaca, što istodobno čuva kupovnu moć zaposlenih i konkurentnost poduzeća - poručili su.

HUP stoga predlaže trajan dvostruki automatski mehanizam. Njime bi se minimalna plaća usklađivala prema inflaciji i realnom kretanju produktivnosti. Nadalje, OOO treba automatski povećavati najmanje do porezne osnovice minimalne plaće nakon obveznih mirovinskih doprinosa.

Takav model štiti kupovnu moć zaposlenih, smanjuje troškovni pritisak na poduzeća i prekida praksu u kojoj rast nominalnih plaća zbog neusklađenog OOO-a automatski 'napuhuje' porezne prihode lokalne države.

- Ako država želi veće neto plaće, ne može sav račun poslati poslodavcima dok istodobno od neusklađenog osobnog odbitka ostvaruje rast poreznih prihoda. Dio iznimno snažno povećanog fiskalnog prostora lokalne države treba vratiti radu, a lokalnu administraciju istodobno potaknuti na konsolidaciju i veću učinkovitost - zaključuje se u analizi.