Većina ljudi donira zato što ih je netko izravno zamolio da to učine

Hrvati su spremni pomoći, osobito kad se dogodi velika nesreća, bolest ili neka druga krizna situacija. Problem je što ta solidarnost i dalje prečesto ostaje vezana uz izvanredne okolnosti, a kultura redovitog doniranja i profesionalno ​prikupljanje donacija (engl. fundraising) u Hrvatskoj tek hvataju korak s razvijenijim europskim tržištima.

Upravo tako stanje opisuje Mladenka Majerić, upraviteljica Zaklade Žuta točka koja je s SOS Dječjim selom Hrvatska prošloga tjedna organizirala prvu međunarodnu konferenciju o fundraisingu u Zagrebu, ugostivši na njoj, među ostalim, Eduarda Marčeka, predsjednika Europske udruge za fundraising (European Fundraising Association – EFA) i stručnjaka s više od dva desetljeća iskustva u tom području.

Hrvatska, kaže Majerić, ima snažan potencijal jer među građanima postoje empatija i spremnost na pomaganje, ali još treba razvijati naviku dugoročnog i redovitog doniranja te razumijevanje da fundraising nije tek povremeno prikupljanje novca, nego strateška funkcija svake ozbiljne neprofitne organizacije. Jedan od ključnih problema pritom je povjerenje. Ono se, ističe, ne podrazumijeva, nego se gradi transparentnošću, odgovornošću, etičnošću i jasnim pokazivanjem što je konkretno učinjeno sa svakom donacijom.

Organizacijama zato nisu potrebne samo dobre ideje i plemeniti ciljevi, nego i educirani ljudi koji znaju graditi dugoročne odnose s donatorima, kao i veća ulaganja u fundraising. Koliko su hrvatski građani spremni pomoći kada razumiju cilj i vjeruju organizatorima, pokazala je još akcija 'Dajmo da čuju' iz 2001. Tada je prikupljeno oko 17 milijuna kuna za umjetne pužnice i opremu za rani probir sluha u rodilištima. Gotovo četvrt stoljeća poslije izazov više nije samo uspješno mobilizirati građane u velikim humanitarnim akcijama nego izgraditi stabilnu bazu ljudi koji će pomagati redovito, pa makar i s nekoliko eura na mjesec.

Prema istraživanju Zaklade Žuta točka, građane na darivanje ponajprije motivira briga za ljude kojima je pomoć potrebna, a među glavnim su zaprekama slabije financijske mogućnosti i nepovjerenje u organizacije. Upravo je prelazak iz povremene, reaktivne solidarnosti prema sustavnom i odgovornom davanju jedan od najvećih izazova hrvatskog fundraisinga. Zato je dolazak Eduarda Marčeka u Zagreb bio povod za razgovor o tome gdje je Hrvatska u odnosu na razvijenija srednjoeuropska tržišta fundraisinga, zašto se dio neprofitnog sektora još snažno oslanja na državni i europski novac, što organizacije moraju napraviti žele li izgraditi vlastitu bazu donatora te kako će digitalizacija i umjetna inteligencija promijeniti profesiju koja se, kako kaže Marček, u srži ipak temelji na odnosu među ljudima.

Nekada ljudi nisu ni razumjeli što znači fundraising, čak ni u zemljama engleskoga govornog područja, ali danas je ta djelatnost mnogo poznatija javnosti. Kako biste čitateljima opisali svoju profesiju?

– Fundraiseri su povezivači i graditelji mostova. Oni povezuju ljude i organizacije koje pokušavaju riješiti društvene probleme s onima koji žele biti dio rješenja. Povezuju organizacije koje djeluju za opće dobro s ljudima koji svoje vrijednosti žele pretočiti u konkretnu financijsku ili nefinancijsku potporu. Prikupljanje sredstava nije poglavito pitanje novca, nego prije svega izgradnje odnosa. Kad postoje dobri odnosi i osjećaj pripadnosti zajednici okupljenoj oko određenog cilja i zajedničkih vrijednosti, ljudi pružaju potporu i doniraju. Misija fundraisera upravo je povezati donatore s organizacijama i ljudima kojima te organizacije pomažu. Istodobno fundraising podrazumijeva traženje potpore. Većina ljudi donira zato što ih je netko izravno zamolio da to učine. U tom su smislu fundraiseri i svojevrsni pokretači velikodušnosti i solidarnosti u društvu.

Što vas je motiviralo da se počnete baviti tim poslom?

– Kad sam otkrio što fundraising, odnosno prikupljanje donacija, zapravo znači i što sve obuhvaća, odmah sam osjetio da je to nešto za mene. Taj je posao povezivao ono što sam prije studirao, poslovanje i marketing, s kreativnošću i nečim što istodobno ima smisao i daje osjećaj svrhe. Bilo je to prije više od dvadeset godina i nikada nisam požalio zbog te odluke jer je riječ o uzbudljivom poslu koji ispunjava​. Danas već postoje fundraising-centri, poput onoga u Slovačkoj, kao i Europska udruga za fundraising.