Na forumu Legalis pročitao sam priču zaposlenika tvrtke u kojoj navodi da poslodavac od njega traži da potpiše sporazumni raskid ugovora o radu. Pita što da učini (ne želi to), no s obzirom na to da znam za slično iskustvo, ono djeteta svoga kuma, bojim se da mu je najbolje dignuti sidro i potražiti neku mirniju luku.
Dakle, zaposlenik piše da je primljen najprije na određeno vrijeme, a zatim na neodređeno, dobio je povišicu i nikada protiv njega u tvrtki nije pokrenut neki postupak niti mu je usmeno rečeno da radi loše ili pogrešno. No jednoga dana nadređeni su ga pozvali na razgovor i rekli mu da više nisu zadovoljni njime, da se ne uklapa u tim, te zatražili od njega da potpiše sporazumni raskid ugovora o radu. Zaposlenik je to odbio.
Onda su mu, piše on, uručili nekakvu na brzinu napisanu izjavu da prihvaća otkaz, no i to je odbio. Ne znam kako je sve završilo jer nije se poslije javljao, ali bojim se, kao što sam naveo, da su za njega dani u tvrtki u kojoj radi odbrojeni. Unaprijed se ograđujem jer je zaposlenik iznio svoju stranu, pa ne znam što je razlog poslodavčeva stajališta da više ne radi za njega. Odnosno mogu samo nagađati, primjerice da poslodavac želi dovesti drugog radnika, a sadašnjem, prema Zakonu o radu, ne može dati neopravdan otkaz i onda dovesti drugoga na njegovo radno mjesto. A možda je zaposlenik ipak toliko loš da se ne uklapa u tvrtkin tim, no to je teško objasniti u odluci o otkazu.
Prijateljeva preporuka
Dijete moga kuma (nazvat ćemo ga Marko) dobilo je posao u prilično solidnoj tvrtki, kako se kaže – posao u struci. Riječ je o privatnoj tvrtki čijeg je vlasnika poznavao kumov dobri prijatelj, uz pomoć njega je dijete i zaposleno. Doduše, vlasniku tvrtke tada nije trebao čovjek jer je na tome radnome mjestu već imao zaposlenika (Veljko), no s obzirom na to da je upravo tog zaposlenika planirao za godinu dana unaprijediti na višu funkciju, odgovaralo mu je da zaposli nekog mladog i da se taj radnik sljedećih godinu dana uči poslu. Dakle, Marko mu je zapravo bio višak, ali bio je spreman platiti ga jer je znao da će mu takva osoba koja ima potrebnu struku dobro doći, zato je čak zahvalio kumovu prijatelju što mu ga je preporučio.
Marko je počeo raditi (riječ je, inače, o pametnoj i obrazovanoj mladoj osobi iz čestite obitelji) i ljubazni Veljko polako ga je uvodio u posao, no problem je bio što je njihov neposredni šef Ivica imao druge planove: na to radno mjesto dovesti drugu osobu. Ivica, kojega je vlasnik u složenim međuljudskim odnosima u toj tvrtki poštovao iz svojih razloga, počeo je zlostavljati Marka. Veljko ga je, doduše, pokušao zaštititi, ali bez uspjeha. Štoviše, šef Ivica je protiv obojice okrenuo i ostale zaposlenike pa se siroti Marko gotovo našao na vjetrometini. Šef nije imao prevelikog razumijevanja za njegove početničke pogreške, često se žalio vlasniku da je Marko nesposoban i da nije za taj posao. Vlasnik je, da bi zadržao mir u kući, nastojao balansirati između njega i Marka, o kojem je Veljko pak govorio sve najljepše: te je fino i kulturno dijete, te je školovan i željan usavršavanja.
Iskustvo nas uči
Potrajalo je to nekih godinu dana dok Veljko nije otišao na novu funkciju, i to u inozemstvo. Marko se savjetovao s roditeljima, pa i sa mnom, te odlučio zatražiti sporazumni raskid ugovora o radu. Vlasniku tvrtke bilo je neugodno, no spremno mu je izišao ususret shvativši i sâm da ‘mali ne bi mogao raditi posao kako treba u takvu okružju‘. S druge strane, što je i normalno, nije bio spreman mijenjati cijeli odjel samo zbog Marka, pa je tako sve završilo.
Upravo iz iskustva djeteta svoga kuma želim reći da je za onoga zaposlenika koji je opisao svoju situaciju, bio on dobar ili loš radnik, najbolje otići iz tvrtke zbog koje osjeća grčeve u želucu. Naime, ako u njoj ne vlada dobro ozračje, ako okolina u kojoj radi jasno šalje poruku da ga više ne želi, onda zbog svoga psihofizičkog zdravlja treba sâm reći zbogom. Naravno, pazeći pri tome da ne našteti sebi.
POST SCRIPTUM
Naravno da zaposlenik treba zaštititi sebe jer, ako potpiše sporazumni raskid ugovora o radu, neće dobivati naknadu za nezaposlene. U tom smislu predložio bih mu da se pomiri sa sudbinom, da posao obavlja korektno, da se previše ne zamara okolinom te da čeka otkaz. Ili pak da se dogovori s poslodavcem o nekakvoj koristi koju bi izvukao ako potpiše sporazumni raskid. Sve drugo samo je mučenje, kao što se mučilo i dijete moga kuma, pa čak nije mirno ni spavalo, zbog čega se kum jedva suzdržao da ne pokuca na vrata šefa Ivice…