ksenija puškarić:

Apartmanizacija 2.0: jedina slamka spasa za hrvatske hotele?

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

Apartmanizacija se vraća na mala vrata: hotelijeri za obnovu traže 5,2 milijarde eura, ali uz uvjet gradnje i prodaje novih apartmana

Hrvatska je posljednjih godina objavila gotovo pa rat apartmanizaciji. Uvodimo nove poreze, mijenjamo prostorne planove, pametnije upravljamo odredištima, mijenjamo stambene i turističke propise, ograničavamo kratkoročni najam... I sve to činimo jer želimo ograničiti prekomjerni turizam. Poruka je godinama jednaka: Hrvatskoj treba manje apartmana, a više hotela.

I baš kad smo pomislili da smo se u vezi s tim napokon dogovorili, hotelijeri za svoj spas nude novo zanimljivo rješenje. Da bismo dobili više hotela, da bi se u njih više ulagalo i da bismo bili konkurentniji na Mediteranu, turističkim investitorima trebalo bi se omogućiti da grade i prodaju – više apartmana. Samo što to više nisu apartmani, sad ih zovemo uglađenijim terminom mixed-use resortima, jer ti apartmani imaju svoj hotelski brend, recepciju i nešto drukčiji poslovni model.

Na nedavnom Kongresu hotelijera koji se održao u Poreču moglo se tako čuti da hrvatskim hotelima u sljedećih pet godina treba 5,2 milijarde eura ulaganja. Razloge ne treba previše objašnjavati: prosječni hotel star je pedeset pet godina, a više od osamdeset posto hotelskog fonda u zreloj je fazi ili fazi opadanja.

Sve je to statistički ondje jasno prezentirano, a onda je stigla zlokobna poruka da se ta ulaganja mogu zaboraviti ako ne bude 'novih investicijskih modela'.

A koje modele investitori žele? Kako izgleda njihova matematika?

Nova apartmanizacija ili spas za hrvatske hotele?

Hotel u koji treba uložiti desetke milijuna eura, a koji ozbiljan prihod ostvaruje tek nekoliko mjeseci na godinu, logično, nije osobito primamljiva investicijska prilika. No izračun se korjenito mijenja ako investitor uz hotel može graditi i apartmane namijenjene prodaji.

U modelu mješovite namjene dio uloženoga kapitala vraća se već prodajom nekretnina, smanjuje se potreba za kreditnim financiranjem, a tako i investicijski rizik. Hotel više ne mora sâm otplaćivati cijelu investiciju. Za investitora gotovo idealno rješenje. Za hrvatski turizam? Nešto manje.

I tu dolazimo do hrvatskoga turističkog paradoksa. Godinama upozoravamo da imamo previše privatnog smještaja, premalo hotela i prekratku sezonu. Sada se kao dio rješenja nudi model u kojem će se novi hoteli lakše graditi ako se uz njih mogu prodavati privatni apartmani. Ono što investitor prodaje kao razvoj turizma, zapravo je samo uglađena trgovina nekretninama.

Hrvatska ne oskudijeva apartmanima, nego turističkim sadržajima koji stvaraju prihode i izvan srpnja i kolovoza. A prodaja novih, luksuznih, brendiranih četvornih metara s vlastitom recepcijom neće produljiti sezonu ni za jedan dan.

Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju