Zamrzavanje cijena i huškanje na trgovce rezultat su spoznaje ekipe iz Banskih dvora da se u Hrvatskoj izbori ne gube zbog korupcijskih afera, ali mogu se izgubiti zbog rasta cijena. Pogotovo jer nakon ukidanja kune više nema sidra u obliku brzog pretvaranja domaćih kunskih primanja u eure
Godišnja stopa inflacije u Hrvatskoj, prema izračunu ekipe iz Eurostata, u prosincu 2024. bila je 4,5 posto. To jest najviši službeno zabilježeni rast cijene među članicama EU-a, ali pogledajmo stvari iz drugoga kuta. Inflacija od 4,5 posto nije ništa posebno. Tek je malo viša od, teorija tako kaže, poželjne razine rasta cijena koja pridonosi rastu BDP-a neke zemlje. Tako gledano, nekomu neupućenom u hrvatske prilike bilo bi nejasno čemu panika u Vladi RH. Zašto se priprema revidirani i prošireni popis proizvoda kojima će se dekretom zamrznuti cijene u maloprodaji? Čemu huškanje građana na bojkot trgovačkih lanaca?
Dio odgovora već je mnogo puta opisan. Rast cijena koji osjeća prosječan potrošač mnogo je viši od službenoga. Trgovački lanci dijelom su pretjerali s poskupljenjima. Ali s političko-ekonomskoga gledišta nervozu u Banskim dvorima moguće je objasniti spoznajom da se na inflaciji gube izbori. Pokazalo se da otkrivanje novih i novih slučajeva korupcije ili skandali s dijelom imenovanih problematičnih ministara nemaju presudan utjecaj na rezultate izbora.
Bez lakih rješenja
S inflacijom je priča drukčija. Glasači direktno osjećaju posljedice. I spremni su kazniti one koje drže krivima. A to nisu samo trgovci i proizvođači. Skretanje pozornosti na njih ograničenog je trajanja. Uoči skorih lokalnih izbora, a njihovi su rezultati iznimno važni za frakcijske borbe unutar HDZ-a, krivnja za stvarnu inflaciju opet će se fokusirati na vlast.
Nervoza premijera Andreja Plenkovića, počevši od privođenja trgovaca na ‘obavijesni razgovor‘, može se objasniti spoznajom da Vlada zapravo nema instrumente kojima može obuzdavati rast cijena. U vremenima dinara, hrvatskog dinara ili kune građani (glasači) imali su osjećaj da se mogu zaštititi. Čim bi dobili plaću, mijenjali bi domaću valutu za njemačku marku ili euro. Danas kad plaće i mirovine stižu u eurima, u što ih promijeniti kao zaštitu od inflacije? Nema više sidra. Osim što više nema sidra u nekoj stranoj valuti, neracionalno je ne trošiti što prije.
Pečenje kruha i kiflica u kućnoj radinosti, a stavljanje ušteđenog novca u banku ili u madrac, tragikomičan je savjet. Kad bi inflacija i bila samo 4,5 posto, stavljanje eura u banku na štednju uz kamate od dva posto čisti je gubitak. Građani, koji u bankama već štede 35 milijardi eura, u godinu su dana izgubili najmanje 700 milijuna eura platežne sposobnosti svoje ušteđevine. Uostalom, povijest je pokazala da se, kad se očekuje inflacija, isplati što prije trošiti. Tek u uvjetima deflacije racionalno je odgađati potrošnju jer se očekuju niže cijene u budućnosti.
Ima jedna definicija inflacije koja je nedovoljno naglašena u analizama i polemikama o rastu cijena. Inflacija je iskaz zbira neravnoteža i promašaja u nekoj državi. Sve zakrpe kojima se pokušavaju neutralizirati rupe u ekonomskim politikama i prividnim reformama na kraju se probiju kao inflacija. Uzmimo korupciju. Ako su točne procjene da količina novca iz koruptivnih praksi odgovara iznosu 13 posto BDP-a, onda te milijarde, umjesto da za njihov iznos gospodarstvu budu smanjeni porezi, završavaju u potrošnji. Primjerice u kupnji nekretnina. Povećana potražnja, uz ostale neizmijenjene uvjete, diže cijene građevinskih usluga i materijala.
Umjetni rast BDP-a
Inflaciji, naravno, pridonose i milijarde eura iz fondova EU-a. Opet se stvara povećana, velikim dijelom neproduktivno stvorena potražnja. Umjetno se podgrijava rast BDP-a. Posljedica je toga povećanje platežno sposobne potražnje. Na koje bi trgovci trebali ostati slijepi? Zaboravlja se da direktori poduzeća moraju raditi u interesu svojih tvrtki. Ako višim cijenama mogu poboljšati bilance, zašto to ne učiniti? U nekom trenutku neki dioničar može ih tužiti zbog izgubljene dobiti. I bilo bi to u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima.
U svemu ovom rašomonu otvaraju se i neke neočekivane prilike. Uspaničena vlast (ankete kažu da HDZ dobiva 27,3 posto, a SDP, ničim posebno zaslužan, već 24,3 posto glasova), kad već ne može riješiti stvarnu inflaciju, spremna je popuštati u drugim stvarima. Bahato državno preuzimanje vlasti nad županijskim bolnicama izazvalo je pobunu kirurga u Čakovcu. I prve tražene smjene. Istoga dana fizioterapeuti koji su došli pred Ministarstvo zdravstva napokon su dobili više godina tražene licencije.Zbog inflacije i skorašnjih lokalnih izbora vrijeme darivanja, bar kad je Vlada u pitanju, moglo bi se produljiti do svibnja.