Izazovi četvrte industrijske revolucije pojačani globalnom krizom izazvanom pandemijom COVID-19 traže hitan i odgovarajući odgovor kako bi se prekinuo trend oštre deindustrijalizacije u pojedinim dijelovima i ojačao trend reindustrijalizacije gdje je prisutan u maloj mjeri. Fokus mora biti usmjeren prema traženju tržišnih prilika u industrijama u kojima se stvaraju visoke i više dodane vrijednosti, ne zanamarujući djelatnosti niže dodane vrijednosti u kojima postoje prilike za njihovo tehnološko unaprijeđenje - smatra Ernest Vlačić, direktor Novamine i predsjednik Tematskog inovacijskog vijeća pri Ministarstvu gospodarstva koji će na Liderovoj konferenciji 4. industrijska revolucija govoriti Smart Industry Croatia.
Ističe kako Hrvatska u okviru EU mora iz trenutne krize izaći na način da ciljano i vizionarski potencira razvoj i difuziju state-of-the-art tehnologija, iako se u javnosti često čuje dominantan stav kako alternative nema i kako je sve potrebno prepustiti djelovanju tržišnih mehanizama.
- Uz toliko željeni oporavak nacionalnog gospodarstva za RH, ali i za čitavu EU je ovaj trenutak posebno važan jer na pravi način može još snažnije iskoračiti kataliziranjem energetske tranzicije i stremljenjem prema novoj ekonomskoj paradigmi kojoj je u fokusu očuvanje i optimalna upotrabe resursa planeta zemlje. Takva paradigma predstavlja nešto što u nedostatku globalno usvojenog termina inovativno nazivam GeaEkonomija, koja de facto predstavlja osnov 5. industrijske revolucije - kaže Vlačić.
Kako Hrvatska reagira na izazove koje stoje pred nama, a kojima se do sada nismo nikada susreli. Jeli ovo predizborno vrijeme ozbiljno shvaćeno kao pravi trenutak u kojemu se mogu pokretati promjene?
- Nažalost, u ovo predizborno doba svjedoci smo beskonačnih debata različitih profila stručnjaka koje se obično svode na rasprave oko podjele trenutno raspoloživih nacionalnih resursa i njihovo ultra-optimiziranje. Neki od njih su dodatno toliko slobodni pa zagovaraju laissez faire pristup države kao modusu operandi nacionalne ekonomije. Preciznije, smatraju da RH treba ostaviti svoje ekonomske subjekte u okviru ekosustava da se sami tržišno razvijaju, a uloga države je ‘samo’ stvaranje odgovarajućeg regulatornog okvira. U nekim bi idealnim vremenima stanja okarakteriziranim snažnom nacionalnom ekonomijom i projiciranog stabilno-prosperitetnog razvojnog trenda to moglo i biti primijenjivo, no u ovima sada to nemože i nesmije biti tako! Evidentno je, da nam čak i u ovim postkoronalnim vremenima nedostaje usudnijeg i vizionarskog promišljanja o budućnosti RH, pa čak i kad to predstavlja preduvjet sine qua non za političko diferenciranje u predizbornoj političkoj areni. Zaključno, rekao bih da je neizmjerno lakše dijeliti ili 'presipati' postojeće raspoložive resurse i eventualnom preraspodjelom postojećeg stvoriti neznatan investicijski potencijal, ali je zato značajno teže kreativno oblikovati budući gospodarski ekosustav s visokom dodanom vrijednošću.
Ključno se pitanje nakon toga javlja, kako se strateški agilno i vizionarski nacionalno pozicionirati kako bi odgovorili sve kompleksinijm izazovima?
- Kako bi tome doskočili nedavno sam u medijskim istupima s istomišljenicima ilustrirao kako to rade neke druge zemlje proaktivnom primjenom vladinih politika i kakav koncept se predlaže. Pa smo tako prezentirali pet primjera nacionalnih gospodarskih razvojnih strategija koji nam populacijskom i teritorjalnom veličinom mogu biti usporedive. Evidentno, njihova je ekonomska snaga u ovom trenutku pristojno iznad naše, no ipak, postavlja se pitanje možemo li nešto preuzeti iz modela prikazanih primjera? Odgovor je jednoznačan, … moramo! U tom smislu, zajedno s grupom istomišljenika predlažem uspostavu sveobuhvatnog nacionalnog krovnog modela, naziva Smart Industry Croatia (SIC), koji mora osigurati ključne pretpostavke kako bi Hrvatska vlastitim invencijama, inovacijama i znanjem pokretano gospodarstvo. Smart Industry Croatia će se krojiti prema specifičnostima gospodarskog ekosustava RH u kombinaciji s najboljim praksama najrazvijenijih ekonomija EU, a to su po nama Nizozemska i Švedska.
Što se podrazumjeva pod tim konceptom, i nije li u pitanju stvaranje još jedne bespotrebne administrativne dodatne agencije, tjela ili nečeg slično u okviru već ionako metastaziranog javnog sektora?
- Vrlo slično kao i kod spomenutih zemalja, upravljački model Smart Industry Croatia ne predstavlja novo institucionalizirano tijelo javnog sektora, već krovni upravljački model kordiniranja međudjelovanja ključnih dionika (u okviru quadruple helix principa); poduzeća, visokih učilišta i instituta, gospodarskih asocijacija, poslovnih zona i industrijskih parkova, MGPO, MZOS. Ključnu ali i neophodnu novu kariku u ovom procesu predstavlja Nacionalni Institut Naprednih Tehnologija (NINT). Hrvatskoj takav institut kronično i očajno nedostaje, i bez njega se nemože sustavno graditi fokusirana i koherentna politika tehnološkog razvoja. U sinergijskom djelovanju sa svim dionicima SIC treba djelovati i kao poticatelj privlačenja investiranja u industrije visoke dodane vrijednosti.
Predloženi SIC također predstavlja snažnu dodanu vrijednost i izravno djeluje kao pospješivač u procesu zadovoljenja kriterija, zatim oblikovanje i konačno provedbu projekata financiranih iz nove financijske omotnice 2021-2027, posebno kad je u pitanju poticanje i difuzija tehnologija iz stupova S3 strategija. I na kraju, ne manje važno, SIC postaje sukreator dugoročne održive vlastite nacionalne razvojne politike temeljene na visokim i višim tehnologijama
Nas Hrvate muči konkretizacija u operacionalizaciji. Svima su nam usta puna sjajnih ideja i razlišitih koncepata. Vrhunski smo stručnjaci za minuciozne analize, ali nam kronično nedostaje sintetičkih sposobnosti. U tom smislu što konkretno predstavlja koncept kojeg predlažete, koja su ključna područja djelovanja i kakvi mogu biti njegovi ciljevi?
- U pravu ste, odlično ste secirali tipičnog hrvatskog donosioca odluka, i kako bi se razlikovali u pristupu navodim ključna područja djelovanja SIC-a potpomognutog već postojećim institucionalnim okvirom, ali i privatnim dionicima. Konkretnu ukogu budućeg sica dalje navodim taksativno:
- nacionalno usmjeravanje i katalizacija prema ubrzanoj industrijskoj transformaciji RH, kako vertikalno (sektori, grane i njihove interakcije), tako i horizontalno (napredne tehnologije, digitalizacija, primjena umjetne inteligencije, i dr.),
- kontinuirano predviđanje smjera i intenziteta tehnološkog razvoja (technology forecast),
- ideacija, artikulacija i provedba mehanizama razvoja svijesti i jačanja sposobnosti difuzije naprednih tehnologija u gospodarstvu,
- definiraje industrija i pospješivanje provedbe projekata tehnološkog eksperimentiranja/validacije u odabranim poligonima (test beds/field labs),
- krovna kordinacija i intenzivna suradnja s digitalnih Digitalnim Inovacijskim HUB-ovima (DIH)
- radi omogućavanja agilnijeg izlaska poduzeća kao članica nacionalnog inovacijskog ekosustava na svijetska tržišta SIC treba biti punopravni partner jednog ili više globalnih par excellence akceleratora (primjerice MassChallenge)
A kad su u pitanju ciljevi Smart Industry Croatia agende, oni se predlažu kako slijedi:
- u prvoj godini operacionalizacije osnovati i pokrenuti jedinstveni Nacionalni Institut Naprednih Tehnologija na temeljnu izrađene studije izvedivosti i višegodišnjeg plana djelovanja,
- u prve dvije godine pokrenuti 4-6 odabranih industrijskih platformi/poligona (industrial field labs),
- u toj istoj prvoj godini osmisliti i stvoriti preduvjete za najmanje 3 dugoročna nacionalna tehnološka kapitalna projekta, idealno u kontekstu odabranih industrijskih poligona,
- u prve dvije godine pokrenuti najmanje 20, a u iduće tri još najmanje 80 projekata primjene Industrije4.0+, umjetne inteligencije i drugih naprednih tehnologija, s najmanje 100MEUR ulaganja u istraživanje razvoj i inovacije u pet godina,
- u prve dvije godine djelovanja pokrenuti najmanje 5 visokotehnoloških projekata s najmanje 3 aktivna DIH-a
Zvuči ambiciozno, no tko će to i kako financirati?
- Sama uspostava SIC-a nije finacijski zahtjevna, dapače nije uopće. Radi se prije svega o uspostavi zajedničke operativne platforme i kvalitetnih sinergičnih veza unutar iste. Što se tiče druge faze, a to je financiranje projekata, nacionalnog instituta i digitalnih hubova, zato će se moći koristiti kohezijski fondovi razdoblja 2021-2027 i to tako da se na temelju prezentirane jedinstvene nacionalne razvojne paradigme gospodarstva SIC slože odgovarajući potprogrami, komponente, koji će biti više nego prihvatljivi kandidati za financiranje iz EU sredstava. Naravno, nesmijemo zaboraviti da će i DIH-ovi, kao i NINT u dobrom djelu biti financijski samoodrživi kao tržišni takmaci. U konačnici, čak i kad se scenario osiguranja EU sredstava nekim čudom i nebi ostvario, sredstva se za realizaciju predloženog koncepta moraju osigurati iz drugih izvora, jer nema drugog puta.
I za kraj još par riječi umjesto zaključka?
- Zaključno, takav će jedinstveno krojen sustavni pristup kontinuirano strateški usmjeravati RH u polju tehnološkog razvoja i osiguravati kordinaciju dionika i njihovih provedbenih kapaciteta kako bi prerasli u inovacijski i znanjem pokretano gospodarstvo, i među prvima se uskladili s budućim principima naveden GeaEkonomije. Neposredno po njegovoj institucionalizaciji SIC postaje vodeći koncept razvoja i jačanja konkurentnosti nacionalnog gospodarstva.