Nakon pozdravnih govora glavnog urednika Lidera Miodraga Šajatovića i predsjednika Hrvatske udruge banaka Zdenka Adrovića, 8. Liderov Susret guvernera i bankara regije u Rovinju nastavljen je izlaganjima guvernera središnjih banaka Austrije i Litve.
Robert Holzmann smatra da se monetarna politika suočava s četiri ključna izazova u ovim neobičnim okolnostima. Prvi je pogoditi pravi trenutak za prekid izrazito nekonvencionalnih politika koje monetarna strana trenutačno provodi, kako naglo povlačenje robusnih mjera ne bi naštetilo oporavku europskog gospodarstva.
Drugo, središnje banke moraju svakako očuvati svoju neovisnost u odnosu na fiskalnu polugu koja je isto reagirala ovaj put pravodobno i sveobuhvatno, u velikoj se mjeri oslanjajući na djelovanje monetarne politike. No, napomenuo je austrijski guverner, fiskalnu dominaciju ne smije se dopustiti na duži rok, odnosno mora postojati jasna razdjelnica između dviju poluga.
Sljedeće, komunikacija nekonvencionalnih i novih monetarnih politika prema javnosti i ostalim dionicima mora biti kvalitetnija i jasnija ubuduće, što dokazuje i odluka njemačkog ustavnog suda koji je nedavno tražio razjašnjenja izvanrednih mjera Europske središnje banke tijekom pandemije.
Posljednje, monetarna politika mora budno paziti na sve moguće negativne nuspojave nekonvencionalnih mjera kao što su pretjerivanje na tržištima kapitala, koja su se u velikoj mjeri tijekom pandemije odvojila od ekonomskih fundamenata, povećanje nejednakosti i sputavanje produktivnosti stvaranjem takozvane zombi ekonomije.
Njegov litvanski kolega Vitalis Vasiliauskas ustvrdio je da je od zadnje recesije mnogo učinjeno na jačanju financijskog sustava u Europi kroz bolje kapitaliziranje banaka i uspostavljanje niza novih mehanizama nadzora i sanacije na europskom nivou.
Pored toga, ovaj je put reakcija monetarne politike bila u potpunosti pravovremena i dovoljna, a razlika u odnosu na prošlu krizu je i dobra suradnja monetarne i fiskalne politike, iako je monetarna politika eurozone nadnacionalna, dok je fiskalna nacionalna. Najvažniji instrument koji je ECB iskoristio je uspostavljanje PEPP-a, odnosno hitnog programa otkupa vrijednosnih papira čime je s jedne strane osigurana likvidnost, a s druge stabilnost financijskog sektora i monetarne politike.
Program je bio fleksibilan i usmjeren tamo gdje je bio najpotrebniji. Sada je najvažnije, upozorio je Vasiliauskas, da fiskalna politika nastavi raditi svoj dio posla i da monetarna politika ne bude 'jedina igra u gradu', kao što je bio slučaj u prošloj recesiji. Rekao je da se u krizi ne treba bojati korištenja nekonvencionalnih i inovativnih mjera makroprudencijalne politike, kao i da članice EU-a sada imaju priliku iskoristiti novac iz novog fonda za oporavak za digitalizaciju i ozelenjavanje svojih ekonomija kao i postizanje njihove održivosti.
U okviru rasprave koja je uslijedila nakon ovih izlaganja, guverner Banke Slovenije Boštjan Vasle objasnio je kako se njegova zemlja s krizom suočila s puno spremnijim i dobro kapitaliziranim bankama, no i smanjenim fiskalnim kapacitetom zbog osjetno većeg javnog duga u usporedbi s prošlom krizom. Tada je dug iznosio oko 20 posto BDP-a, da bi prošle godine dosegnuo oko 65 posto, precizirao je. Ipak, prije je zaduživanje države bilo puno skuplje, što sada nije slučaj jer se Slovenija na desetogodišnje obveznice može zadužiti uz negativnu stopu prinosa.
Govoreći o potezima Centralne banke Bosne i Hercegovine, guverner Senad Softić objasnio je da zemlja koja ima valutni odbor nema previše alata na raspolaganju, ali da je učinila što je mogla za održavanje stabilnosti sustava i to se pokazalo adekvatnim. Od Banke se tražilo puno više no što ona objektivno može, rekao je, ali zadržavanje kreditnog rejtinga države potvrdilo je ispravnost odluke da se brani kredibilitet valutnog odbora i njegovih poteza.
Napomenuo je da banka ima dovoljne rezerve za održavanje likvidnosti sustava ako se za time pokaže potreba, ali i da je fiskalni prostor širok jer javni dug iznosi tek 32 posto BDP-a.
Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić, pak, obrazložio je povijesnu promjenu monetarnog okvira manifestiranu u prvom otkupu državnih obveznica u povijesti Hrvatske. Kako je pojasnio, neizvjesnost u ožujku stvorila je velik pritisak na HNB koji je morao istovremeno održati stabilnost tečaja i financijskog sustava. U tom je smislu poduzeto nekoliko mjera poput prodaje deviza bankama u vrijednosti šest posto BDP-a, ali i otkupa obveznica u vrijednosti 5,6 posto BDP-a u rasponu od samo tri mjeseca.
Jednako tako, uspostavljanje swap aranžmana s ECB-om isto je imalo značajan učinak na stabiliziranje tečaja. Upitan bi li HNB bio spreman nastaviti otkup državnih obveznica, Vujčić je rekao da radije ne bi to činio, ali da je ta opcija na stolu i može se koristiti ako bude potrebno.
U raspravi koja se nastavila na predavanje Holzmanna i njegovo naknadno isticanje problema produktivnosti kao najveću od nuspojava koje je nabrojio u svom izlaganju, točnije njegovo upozorenje da se mora izbjeći pritisak ovakvih monetarnih i fiskalnih politika na produktivnost, hrvatski guverner poručio je da trenutačni uvjeti svakako vode do određene zombifikacije ekonomije jer bi bez njih mnoga poduzeća već prolazila kroz proces restrukturiranja. Kada se to ne radi, nastavio je, počinje padati produktivnost i to negativno utječe na standard građana u konačnici i stoga se treba krenuti što prije u restrukturiranje poduzeća koja trenutačno nemaju održive poslovne modele.