Što god mislili o njima, hipsteri su nam donijeli dosta dobrog kada je riječ o hrani i piću. Osobito ovom drugom. Premda povijest zanatskog (craft) piva, kave i alkoholnih pića nije počela s njima, oni su ih gurnuli u orbitu. Problem je, doduše, što sve to hipsterima brzo dosadi pa su u stalnoj potrazi što je još više ‘hip’. Iako ih pokapaju ih već godinama i premda bi prema definiciji trebali biti mrtvi jer kada svi odbacuju ‘mainstream’ onda to ne čini nitko i kada su svi hipsteri, onda to više nije nitko, oni su i dalje tu. Barem u nekoj inačici. No što nam sve hipsteri ostavljaju u baštinu? Popis je impresivan: od rađanja zanatskog (engl. craft) piva, specijalitetne (engl. specialty) kave, preobrazbe žestokih pića do renesanse vina. Milenijci i hipsteri snažno guraju potražnju za tzv. zanatskim proizvodima (engl. craft), odnosno onima koji su različiti od indu-strijskih i masovnih. Na tržištima gdje su doma, poput SAD-a i hipsterskih meka kao što su New York ili San Francisco, pa preko Londona i drugih metropola, oni diktiraju trendove. No i Hrvatska, osobito Zagreb u zadnje vrijeme usvajaju sve više hipsterskih trendova koje pronose i konzumiraju ljudi između 25 i 35 godina, s brkovima i bradama, biciklima, tetovažama, naočalama s debelim okvirima, ‘skinny’ trapericama, raznim gadgetima i ostalim popratnim modnim i stilskim dodacima. Kad je riječ o hrani i piću, u prvom su planu kvaliteta, originalnost, o-gansko i lokalno podrijetlo, za što su spremni platiti više. Ameriku su osvojili odavno, Europu nakon toga, a u posljednje vrijeme i nas.
‘Pomaknuti’, vintage kokteli
S hipsterima je zanimljivo da ih nitko ne voli, a ni oni sami ne vole se tako nazivati. Iako nastoje stalno biti drugačiji i originalniji (od ‘mainstreama’, a međusobno su vrlo slični) neki se trendovi u hipster eno svijetu mogu neupitno razaznati. Ako je u pitanju alkohol, na pijedestal su dignuta craft piva, neobični, ‘pomaknuti’, vintage kokteli, lokalne, domaće rakije i likeri... sve to originalno upakirano i dizajnirano, bilo da je riječ o teglicama iz kojih se pije, svježem krastavcu u džinu i sl.
Alkoholna pića i kombinacije kojih se ne bi posramio nijedan hipster (volio se on tako zvati ili ne) su, primjerice, koktel od smokve i timijana, džin-tonik s kupinama, koktel od džina s infuzijom od čaja Earl Grey, zatim koktel s lavandom ili ružmarinom, kombinacija apsinta i šampanjca, mojito s ananasom, Bellini s kruškom i đumbirom, margarita s narom, sangria s burbonom i jabukom... popis bi mogao biti vrlo dugačak. Ono što hipsteri vole su kombinacije, miješanje svega sa svačim što je do jučer bilo nezamislivo. I hipsterska vina moraju biti rijetka, neobična i, naravno, organska. Tako američki hipsteri preferira-ju vina poput slovenske Ribolla Gialle, španjolskog R. Lopez De Heredia Rioje ili francuskog Nicolas Jolya, koji je pionir biodinamičkog i organskog uzgoja grožđa.
Ako na nečemu trebamo posebno zahvaliti hipsterima to su dobra kava i pivo. Upravo su oni promoviranjem specijalitetne kave taj napitak odveli na posve novu, neusporedivo višu razinu. Kod tih se kava zrna pomno biraju po svjetskim plantažama, zatim jednako pomno prže i od njih s mnogo pažnje i vještine barista priprema kava. S trendom te kave rastu i specijalizirani barovi u koje hodočaste hipsteri, koji i uređenjem i ponudom moraju ispuniti njihova visoka očekivanja.
Craft pivo
Mnogo je onih kojima hipsteri idu na živce, a među njima su zasigurno industrijske pivovare. Upravo su hipsteri lansirali zanatsko pivo u ‘mainstream’. Na tom valu zadnjih desetak godina male craft pivovare i specijalizirani barovi niču jedan za drugim, a da brojke nisu bezazlene svjedoči podatak da su craft pivovare u SAD-u uzele oko 20 posto tržišta. Slučaj pivovare Pabst Blue Ribbon možda je najbolji primjer kako hipsteri mogu promije-niti sudbinu nekog proizvoda. Od pivovare s dugom tradicijom koja je dugo bila na silaznoj putanji i gotovo pred zatvaranjem, hipsteri su napravili feniksa. PBR je, naime, odjednom postao njihov izbor i strelovit rast mogao je početi – prodaja je nekoliko godina rasla stopama većim od 20 posto. Zašto se to dogodilo nitko ne zna sa sigurnošću, ali pretpostavlja se da je motivacija za izbor PBR-a bio osjećaj da se bira nešto bez pritiska velikih marketinških kampanja, a drugi razlog mogao bi biti i to što se PBR promovirao ‘antimainstream’ marketinškim taktikama.
U svojoj knjizi ‘The Flat White Economy’ ekonomist Douglas McWilliams iznosi tezu da hipsteri, i ekosustav koji ih okružuje, predstavljaju budućnost britanskog napretka jer industrije u kojima rade vladaju i vladat će cijelom ekonomijom. Prozvana po kavi posebno popularnoj među kreativcima i zaposlenicima u medijima i IT sektoru, ‘flat white’ ekonomija je fraza za ‘nevjerojatan fenomen koji je potajno promijenio londonsku, a na određeni način i ekonomiju cijele Velike Britanije’. Ono što je nekoć bilo središte umjetnika i boema, danas je europski centar za kreativno, internetom upravljano novo krilo ekonomije.
– Njihov stil ne može se procijeniti izvan okvira u kojima se zadržavaju, pa kako bi bili u trendu, moraju se stalno mijenjati – smatra McWilliams i objašnjava da hipsteri piju mnogo kave, ali ne treba im mnogo prostora.
– Često žive s cimerima, nemaju mjesta za šalice ni blagovaonice, pa ima smisla da doručkuju vani. Ne zadužuju se kreditima za stan i putuju s malo prtljage. Nose ‘skinny’ traperice umjesto odijela. Imaju jedan do dva skupa elektronička proizvoda, te su, općenito, mnogo manje usredotočeni na materijalno od gene-racije svojih roditelja. Radije će kupiti bicikl nego Porsche. Većinom imaju poslove povezane s internetom – kaže McWilliams, koji procjenjuje da će hipsteri do 2025. na svojim leđima nositi čak 15,8 posto BDP-a i predstavljati najveći sektor samostalnih poduzeća u Velikoj Britaniji.
Slično je i u drugim zemljama zapadnog svijeta, a kud će sadašnji i budući hipsteri, koji će se možda drugačije zvati, odvesti ono što jedemo i pijemo i koje će industrije i proizvode vinuti u zvijezde, ostaje vidjeti. Nadajmo se da će biti jednako dobri, ili bolji, od zanatskoga piva i specijalitetnih kava.