Piše: Maja Pokrovac
Hrvatska energetska tranzicija nalazi se na važnoj prekretnici. Nakon višegodišnje stagnacije u sektoru obnovljivih izvora energije, tek je nedavno usvojena zakonska podloga koja će kroz novi, premijski model poticanja proizvodnje iz obnovljivih izvora otključati više od 12 milijardi kuna novih investicija. Projekti su spremni! Premijski model je zadnji stadij tranzicije prema čistom tržišnom pristupu, što je i krajnji cilj tranzicije, i on je na našem nedovoljno razigranom tržištu električne energije nužan i važan tranzicijski element. Taj 'zeleni' smjer u kojem se kreće Hrvatska, ali i cijeli svijet, ne bi trebala zaustaviti aktualna kriza izazvana pandemijom koronavirusa niti, pak, korupcijska afera kojom se pokušava kontaminirati i stigmatizirati cijeli sektor.
Štoviše, sada je smjer koji smo zacrtali dobio i potvrdu da je pravilan. Koliko nam domaći resursi mogu pomoći u stvaranju otpornosti na udarce svake buduće krize, a ona će zasigurno doći, mogli smo vidjeti u trenutku kada su države zaključale vrata svojih granica zbog koronavirusa. Odjednom je ono što se zagovara godinama – domaći resursi – postalo prioritet. Isticala se domaća proizvodnja hrane, energije, neovisnost o uvozu. Ošamarila nas je tada spoznaja da smo previše ovisni o drugima. Znali smo mi to i prije ove krize, ali lakše je biti slijep pored zdravih očiju. Koliko god smo kao ljudi skloni brzom zaboravljanju, taj trenutak spoznaje nikako ne bismo trebali zaboraviti. Stoga, ne treba stati samo na premijskom modelu. Treba uključiti građane, razvijati nove poslovne modele korištenja obnovljivih izvora za OPG-ove, obrtnike, turističke iznajmljivače, poduzetnike, treba omogućiti proizvodnju električne energije na mjestu potrošnje svima kako bismo utabali put prema održivoj budućnosti.
Sada više nego ikada pitanje ulaganja u obnovljive izvore energije postaje temeljno pitanje budućnosti. Bez dileme! Europa je kroz svoje instrumente za oporavak dala jasan signal da je poželjno i potrebno ulagati u 'zeleni' oporavak i tranziciju prema klimatskoj neutralnosti. U oporavku nam je uistinu prilika za brzu transformaciju. Taj glas mora biti jači od glasova pojedinaca koji u zazivanju domaće proizvodnje čiste energije vide prazne parole i kriminal, ali ne i pravi potencijal koji Hrvatska ima, a koji stoji zakočen nerazumijevanjem, nekonzistentnošću upravljanja sektorom pa i interesima. Sunce, vjetar, biomasa, bioplin, geotermal – to je naša budućnost. I priča o potencijalu nije samo mrtvo slovo na papiru. Razvoj i gradnja svakog projekta otvara nova radna mjesta, donosi “know how”, brojne benefite lokalnoj zajednici… Čak i kad je u pitanju tehnologija koju ne proizvodimo u Hrvatskoj, udio domaće komponente je veći od 60 posto zahvaljujući radu domaćih ljudi, kao što je to bilo u realizaciji projekta prve geotermalne elektrane u našoj zemlji. Ili, uzmimo primjer razvoja jedne vjetroelektrane u Hrvatskoj. Kod same izgradnje uključeno je 40 posto domaće komponente, a nakon izgradnje i više od 90 posto domaće radne snage uključeno je u samo održavanje postrojenja. Zamislite koliki je tek onda potencijal u pokretanju proizvodnje dijelova opreme za vjetroelektrane, geotermalne elektrane… Zar ćemo se i dalje praviti slijepima pored zdravih očiju?!