Zašto treba bježati od svih projekata državnih ‘autocestizacija’

Većina ekonomskih analitičara s pravom hvali izvozne rezultate, a Kristijan Kotarski u intervjuu u novom broju Lidera upozorava da svaki poremećaj na ciljnim tržištima, dakle u EU, može znatno smanjiti izvoznu komponentu BDP-a. Pa vraća pozornost na investicije, ali ne državne, nego privatne.

Zaista, investicija je voćka čudnovata. Može donijeti nova radna mjesta i prosperitet, ali može biti vreća bez dna za pranje državnog novca. Samo se stariji sjećaju sulude ideje ‘iz onog doba’ o tvornici glinice u Obrovcu. Propale investicije nekad su bile mjera za političku glupost. No tada privatnih nije ni moglo biti. Međutim, država i danas troši novac prema političkoj logici. Pa će tako, usprkos koristi koju je donijela cesta, još sljedeća generacija otplaćivati ‘autocestizaciju’ Hrvatske. A već nam se sprema ‘pelješizacija’ s nepotrebnim mostom, i još veći željeznički i drugi infrastrukturni pothvati.

Istini za volju, u predizborju se svašta obećava, ali malo me frka da nešto od toga nova garnitura ne krene i ostvarivati. I Kotarski tvrdi da trebamo stvoriti institucionalne preduvjete za privlačenje privatnog ulaganja. Jedno od takvih je mrijestilište u Ninu, u koje je Adrisov Cromaris uložio 130 milijuna kuna. Privatnik će svoj kapital uložiti tek kad ima proizvod i tržište. I zato je efikasniji od države. A na Milanoviću i(li) Karamarku je da svim vlahovićima, todorićima, tedeschijima, ali i svakom malom poduzetniku, stvore poticajno investicijsko okruženje te da mu opća i lokalna država bude efikasan servis i akcelerator, a ne kočničar. Novac oslobođen nižim porezima i paraporezima privatni će poduzetnik zasigurno bolje oploditi od države, koja će ga ulupati u beton (i eventualno čelik). Jednokratno i najčešće neproduktivno.