Noveliranje Zakona o cestama koje se trebalo dogoditi do 19. listopada 2021. zbog usklađivanja s europskom direktivom iskorišteno je da bi se u njega unijele i odredbe o naplati korištenja cestovnog zemljišta. Važne izmjene kontroverznoga zakona predviđene su za donošenje po hitnom postupku na posljednjoj ovogodišnjoj sjednici Hrvatskog sabora
U ovom broju željeli smo prikazati dio aktivnosti predlagatelja (Vlade RH) i donositelja zakona (Hrvatski sabor) na primjeru izmjene Zakona o cestama. Čini nam se da se uz ispunjavanje tzv. europskih obveza prilično nespretno proširio zahvat novele, a još jednom se propustilo intervenirati u postojeći tekst u dijelu koji se u javnosti naziva 'nova nacionalizacija, naravno bez plaćanja, kao da smo u socijalizmu', što je u bitnom omogućeno institutom zastare. Na posljednjoj, devetoj sjednici Hrvatskog sabora u ovoj godini, koja će slijediti od 24. studenoga 2021., jedna od prvih točaka dnevnog reda izmjena je i dopuna Zakona o cestama (ZOC), inače zakona koji je u praksi izazivao i izaziva mnoge kontroverze, posebno u vezi s nerazvrstanim cestama. Prema ustaljenoj praksi, ta novela predviđena je za donošenje po hitnom ili žurnom postupku, znači sa 'spojena' oba čitanja i s daleko manjim izgledima da zakonodavnom tijelu bude dopušteno da kvalitetno obavi svoj posao. Većina zakona i izmjena i dopuna zakona (unatrag nekoliko posljednjih saziva više od njih 70 posto) donesena je na opisani način pa su time ugroženi i pravna sigurnost i vladavina prava. Dodatno, to je u najbližoj mogućoj uzročno-posljedičnoj vezi s notorno lošijom kvalitetom zakona i izmjena zakona od one na koju kao članica EU imamo pravo. Točno je da se izmjena događa u skladu s obvezama prema EU, ali je još točnije da nitko baš ništa ne bi prigovorio da se novela, umjesto po žurnom, donese po 'klasičnom ili nežurnom postupku'.
Odredbe na snazi
U obrazloženju Prijedloga ove novele Zakona stoji da su javne ceste – njihov pravni status, način korištenja, razvrstavanje, planiranje, građenje i održavanje, upravljanje javnim cestama, mjere za zaštitu javnih cesta i prometa na njima, koncesije, financiranje i nadzor javnih cesta uređeni Zakonom o cestama koji je na snazi već više od 10 godina, kao i podzakonskim propisima donesenim na temelju toga Zakona. U zakon koji je na snazi uključene su odredbe Direktive 2004/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. godine. Međutim, u Europskoj uniji su se na području koje uređuje ta Direktiva dogodile znatne promjene te je bitno preinačena Direktivom 2019/520 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o interoperabilnosti elektroničkih sustava cestarine i olakšavanju prekogranične razmjene informacija o neplaćanju cestarine u Uniji. Pružatelji usluge EENC-a obvezuju se na suradnju sa subjektima za naplatu cestarine u njihovim nastojanjima obavljanja naplate, kako bi se povećala ukupna učinkovitost elektroničkih sustava za naplatu cestarine. Kada se sumnja u neplaćanje cestarine, subjektima za naplatu cestarine dopušteno je od pružatelja usluge EENC-a zatražiti podatke o vozilu i o vlasniku ili korisniku vozila koji je klijent tog pružatelja usluge EENC-a, pod uvjetom da se ti podaci ne koriste u druge svrhe osim obavljanja naplate. Prekogranično izvršenje obveze plaćanja cestarina u EU velik je problem kod svih vrsta sustava za naplatu cestarine te Direktiva 2019/520 traži da se u nacionalno zakonodavstvo unesu odredbe o prekograničnoj razmjeni informacija vezanih uz provedbu postupka naplate cestarine. Članice EU u nacionalno zakonodavstvo morale su tu Direktivu prenijeti najkasnije do 19. listopada 2021. Jasno je da smo već sada zakasnili, jasno je da se ne očekuje da itko odgovara zbog tog zakašnjenja, kao i da razloga za zakašnjenje (onih pravih) sigurno nema.
Radi lakše naplate
Noveliranje Zakona u provedbi naprijed navedene Direktive iskorišteno je kako bi se u njega unijele i odredbe o naplati korištenja cestovnog zemljišta, jer da su bez toga nastali znatni gubici. Prema obrazloženju prijedloga, uvodi se velika novost tako da se izrijekom propisuje da su sve fizičke i pravne osobe koje se koriste cestovnim zemljištem dužne plaćati naknadu i u slučajevima kada nije sklopljen ugovor temeljem kojeg se ostvaruje pravo korištenja cestovnog zemljišta. S obzirom na to da se u slučaju korištenja bez ugovora ostvaruju pretpostavke stjecanja bez osnove, naplata bi se izvršila na temelju računa, koji za izvršenu isporuku, u smislu propisa koji uređuju oporezivanje, izdaje pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar. Navedenim se, na strani upravitelja javne ceste, stvara višemilijunsko nepodmireno potraživanje, koje bi se moglo ostvariti tužbama u dugotrajnim parničnim postupcima, za vrijeme kojih bi kamata višestruko premašila glavnicu pa, i u slučaju pravomoćne presude, potraživanje više ne bi bilo naplativo. Time je nastajala znatna šteta na strani osobe koja upravlja javnom cestom, budući da je takva osoba bila dužna održavati cestovno zemljište, a istodobno nije bila u mogućnosti naplatiti korištenje cestovnog zemljišta. Ta pojava se posebice očitovala na autocesti A3. Sigurni smo da novela može olakšati postupak naplate, nikako ne možemo prihvatiti da ga omogućava. Ali čak i da nismo u pravu, što su to odgovorni radili u vrijeme dok su nastajali ti milijunski gubici? Je li to još jedna prigoda kada porezni obveznici moraju vikati 'car je gol'?!