Europska unija opet malo ratuje s Appleom zbog standardizacije USB kabela, svaki čas pokaže zube i velikim tehnološkim divovima, a možda nešto manje intenzivno nego SAD, ali prilično gorljivo, prepire se s Huaweijem. Nedavno je i Litva kinesku tvrtku Xiaomi optužila za cenzuru i savjetovala svojim građanima da se riješe mobitela tog brenda. Sukobi, koliko god sofisticirani bili, neće tek tako stati jer ulog je prevelik. Ipak treba zaštititi narod od neprijatelja svih vrsta
Novi instrument političkog pritiska je tehnologija, kojom se kao oružjem u globalnom tržišnom natjecanju koriste dvije najveće svjetske gospodarske sile Sjedinjene Američke Države i Kina, a slijede ih i one manje utjecajne i Americi sklone. Dok te dvije države odmjeravaju snage vukući 'suvremenu toljagu' svaka na svoju stranu, mnoge industrije 'utapaju' se u neredu koji za sobom ostavljaju, a koji se trenutačno ogleda u nestašici poluvodiča. Demokratski svijet nesklon je Kini zbog zatiranja ljudskih prava, zbog čega je čak i ministarstvo obrane male baltičke države Litve, članice Europske unije, upozorilo svoje građane da ne kupuju mobitele kineske kompanije Xiaomi, a oni koji ih imaju da ih bace, jer mogu cenzurirati poruke. Utjecaj novih tehnologija, posebice društvenih mreža naveliko se upliće i u politiku u Americi, što se pokazalo na posljednjim predsjedničkim izborima.
Naredbom po naredbi
Dvoboj je vrlo žestok i zasad mu se ne vidi kraj. Primjerice, čim je Amerika pokrenula svjetsku kampanju za blokiranje usvajanja 5G bežične tehnologije kineskog telekomunikacijskog diva Huaweija, koji je iskoristio državnu potporu i postao najveći svjetski proizvođač telekomunikacijske opreme, a posluje u 170 zemalja i ima više od 180 tisuća zaposlenika, među kojima je deset tisuća inženjera, Kina je uzvratila naredbom javnim institucijama i državnim agencijama da prestanu upotrebljavati računala i softver stranih proizvođača, odnosno američkih. Da bi se suprotstavila Huaweijevoj dominantnoj tržišnoj poziciji u bežičnoj tehnologiji, Amerika istražuje načine financiranja Nokije i Ericssona, dvaju Huaweijevih konkurenata. U međuvremenu je i Japan povukao dva važna poteza: zabranio je Huaweiju pristup nacionalnoj telekomunikacijskoj infrastrukturi, a svojoj obalnoj straži korištenje zrakoplova kineske proizvodnje zbog zabrinutosti za nacionalnu sigurnost.
Iako je Huawei svrstala u kategoriju visokorizičnog dobavljača telekomunikacijske opreme, Europska unija, sklona kompromisu, nije zabranila njegovo poslovanje na svojem području unatoč zahtjevima Amerike, koja tu kompaniju drži špijunskom. No ima EU još neka pravila koja se ne sviđaju ni američkim tehnološkim kompanijama, ponajprije Appleu, a riječ je o odluci da svi mobiteli i tableti, neovisno o proizvođaču, moraju imati jedinstveni utor USB tipa C, što je preduvjet za univerzalni punjač. Osim toga, jedan od problema je to što američke tehnološke kompanije ne poštuju GDPR. Ni Ujedinjeno Kraljevstvo nije isključivo kad je riječ o Huaweiju, pa britanski telekomi mogu imati do 35 posto opreme koju ta tvrtka isporučuje.
Tako je na krilima tehnologije, a u službi politike iskovan novi pojam – tehnonacionalizam, koji nije zastao na lingvističkoj razini nego je evoluirao u ozbiljnu opasnost te pomrsio planove i otežao strategiju globalizaciji, koja je liberalizacijom tržišta sustavno uvlačila svijet u ropstvo velikih svjetskih kompanija, među kojima je najviše američkih.
Sustavno natjecanje
Tehnonacionalizam novi je način merkantilističkog razmišljanja koji povezuje tehnološke inovacije i sposobnosti izravno s nacionalnom sigurnošću, gospodarskim prosperitetom i stabilnošću države. Prema toj teoriji država mora intervenirati i čuvati se oportunističkih ili neprijateljskih državnih i nedržavnih aktera. Tehnonacionalizam nastoji postići konkurentsku prednost za svoje dionike, lokalno i globalno, a te prednosti iskoristiti za geopolitičku dobit.
Izgrađen je na pretpostavci da je svijet ušao u novu fazu sustavnog natjecanja između modela laissez faire (pustiti da stvari idu svojim tijekom) Zapada i kineskoga kapitalizma usmjerenog na državu. Razlike u ideološkim vrijednostima pomažu ubrzanju usvajanja konkurentne tehnonacionalističke politike. Demokracije i diktature nastoje implementirati tehnološki omogućene mehanizme koji primjenjuju i osnažuju potpuno različite standarde u pogledu privatnosti podataka, nadzora, cenzure, transparentnosti, digitalnog novca i intelektualnog vlasništva. Konkurentske ideologije tehnonacionalizma stoga bi mogle slomiti međunarodni sustav na načine koji nisu viđeni od vremena hladnog rata između SAD-a i Rusije.
Tehnologija i/ili politika
No stručnjaci imaju različita mišljenja o utjecaju tehnonacionalizma: jedni smatraju da u tehnološki vođenom svijetu protekcionistička stajališta o tehnološkim inovacijama ne mogu opstati u praksi, a drugi tvrde da neće proći ni desetljeće, a tehnologija će biti isto što i politika.
– Fenomeni globalizacije nisu reverzibilni. Osjećaj jednopolarnog ili bipolarnog svijeta više ne postoji. To je multipolarni svijet. Što se tiče tehnologije, umjetna inteligencija (AI), 5G i blockchain nastavit će rasti eksponencijalnom brzinom – izjavio je Jayraj Nair, glavni tehnološki direktor tvrtke Wipro za IT usluge.
No Michelle Zatlyn, suosnivačica Cloudflarea, tvrtke za kibernetičku sigurnost, poručuje da bi tehnologija u idućih deset godina mogla postati samo politika te poziva na dijalog između vlasnika tehnologije i političara radi izbjegavanja i tehnonacionalističkih napetosti.
Neravnomjerna globalizacija
Jiafeng Pan, predsjednik Instituta znanosti i razvoja Kineske akademije znanosti, rekao je da je Kina osjetila utjecaj rastućeg tehnonacionalizma u posljednje dvije godine otkad joj je otežana razmjena ljudi i uvoz visokovrijednih sirovina. Prema Jiafengovu mišljenju, pojava tehnonacionalizma rezultat je neravnomjernog razvoja globalizacije te treba staviti naglasak na suradnju na obostranoj dobiti, istodobno poštujući sigurnosna pitanja.
– Morali bismo preuzeti kontrolu nad tehnologijom i koristiti se njome da bismo služili najboljem interesu ljudi i svih zemalja, a ne njome zatvarati vrata – izjavio je Jiafeng.
No njihove izjave i poruke ne mogu riješiti probleme izazvane nestašicom poluvodiča, čijom proizvodnjom dominira Kina. Zbog nestašice poluvodiča samo automobilska industrija izgubila je u posljednjih nekoliko mjeseci stotine milijardi dolara. Primjerice, japanska Honda smanjila je prodaju vozila, Suzuki je zaustavio proizvodnju u tvornici u Japanu, Subaru i Toyota smanjili su proizvodnju automobila u tvornicama u Americi, a i najveći američki proizvođači automobila Ford Motor i General Motors zaustavili su proizvodnju. Osim automobilske industrije, pogođene su i ostale jer su čipovi u svim elektroničkim uređajima.
Čip u oku
Zbog nestašice poluvodiča svijet je napokon otvorio oči i shvatio da oni imaju ključnu ulogu u gotovo svim sektorima gospodarstva te da nije dobro što je proizvodnja poluvodiča nesrazmjerno koncentrirana u Aziji, posebice na Tajvanu jer su lanci opskrbe s jednim izvorom krhki. Kako se geopolitičko natjecanje povećava, SAD i Kina imaju isti cilj – lokalizirati proizvodnju poluvodiča. Sve konkurentnija Kina primorala je SAD i njegove saveznike, ponajprije EU, na ubrzani razvoj industrije poluvodiča i stratešku tehnološku neovisnost.
Dakako, Amerika tehnonacionalizam pripisuje Kini, a čini sve da bi ostala svjetski tehnološki lider, između ostaloga, i onemogućujući najvećim kineskim tehnološkim kompanijama poslovanje na svojem tržištu te zahtijevajući to i od svojih saveznika. Svijet je sve više podijeljen između suparničkih tehnoloških sfera informacijske i komunikacijske tehnologije, u rasponu od hardvera i softvera do bankovnih i platnih sustava, temeljnih institucija života svakog pojedinca.
Tehnologija je prisutna u svakom aspektu života, a državi koja posjeduje vrhunsku tehnologiju pruža veliku gospodarsku, vojnu i geopolitičku moć. Kineski konkurenti neće dopustiti Kini svjetsko liderstvo u tehnologiji, ali za pobjedu tako moćne države treba golemo ulaganje u inovacije. Kina državnim novcem plaća inovacije i potiče rast tehnoloških kompanija, što je prednost, a zapadni ih svijet financira bankovnim kreditima i privatnim investicijama. S obzirom na globalnu važnost Kine i SAD-a, u slučaju zaoštravanja napetosti kolateralne žrtve bit će manje zemlje, a globalno geopolitičko okružje bit će usredotočeno na bitku sila za tehnološko liderstvo u svijetu. A za svaki veći kibernetički napad ionako su valjda krivi Rusi.