Eugen Savojski: Kako je Francuz u austrijskoj službi pokrenuo Belje

Otkako je 1697. austrijski vojskovođa i princ Eugen Savojski, za svoje brojne uspjehe, od cara Leopolda I. na dar dobio Belje – lijep, ali devastiran posjed u Južnoj Baranji – započela je organizirana gospodarska povijest posjeda iz kojega će izrasti današnje Belje.

Francuz koji se borio protiv Turaka i Francuza

Budući vlasnik Belja rođen je 18. listopada 1663. u Parizu. Studirao je matematiku i prirodne znanosti. Stupio je u austrijsku vojsku nakon neuspjelog pokušaja da bude primljen u francusku vojsku.

Istaknuo se u ratovima protiv Turaka kod Beča, Pešte i Beograda i protiv Francuza u Pijemontu. Postao je general i feldmaršal, i od 1703. do smrti 1736. bio je predsjednik Dvorskoga ratnoga vijeća.

Njegove pobjede nad Turcima bile su među ključnim čimbenicima konačnog potiskivanja Osmanlija iz velikog dijela srednje Europe. Rezultirale su Karlovačkim odnosno Požarevačkim mirom, kojima je Austrija stekla velike dijelove Hrvatske i Slavonije, Banat, današnju sjevernu Srbiju, dio Bosne, Vlaške, Ugarske i Erdelj.

Nakon opsade osvojio je Beograd 1717., što je omogućilo uspostavu habsburške Kraljevine Srbije, koja je opstala do 1739., kada su Osmanlije ponovno preuzele Beograd.

Spalio Sarajevo i doveo 40.000 katolika u Slavoniju

Osvajao je i u Bosni – 1697. došao je do Sarajeva. Njegov pohod na Sarajevo 1697. ostao je zapamćen po razaranju i paljenju grada te velikom izbjegličkom valu katoličkog stanovništva prema Slavoniji. Uoči zime s austrijskom vojskom prema Osijeku se povuklo oko 40.000 sarajevskih katolika, koji su se naselili u Slavoniji opustošenoj nakon protjerivanja Turaka. 

Leopold I. poklonio je svom vojskovođi za ratne zasluge 1697. imanje u južnoj Baranji površine oko 80.000 hektara. Za Eugena Savojskoga posjed je bio vrlo napredno (zapadnoeuropski) organiziran, a pripadalo mu je dvadesetak okolnih seoskih naselja.

Belje nakon Eugena

Kako nije imao izravnih potomaka, nakon njegove smrti 1736. posjed je prešao u ruke Habsburgovaca, koji su njime upravljali sve do završetka Prvoga svjetskog rata. Belje je 1921. godine proglašeno državnim dobrom.

Belje je prvi put pretrpjelo velika razaranja u II. Svjetskom ratu, nakon čega se od 1955. razvijalo kao Poljoprivredno-industrijski kombinat (PIK) Belje.

Domovinski rat dočekao je kao najveći PIK u državi sa oko 8000 zaposlenih. Uslijedila je okupacija u kojoj je Belje drugi put u 40 godina pretrpjelo velike štete. Imovina je kombinatu vraćena tek nakon mirne reintegracije 1998., a od 2005. poslovao je u sastavu Agrokora. 

Todorić je ekonomski preporodio Baranju

Belje je nakon rata – kao i cijela Baranja - bilo u vrlo teškom stanju, s ratnim razaranjima, okupacijom, prekidom proizvodnje i iseljavanjem stanovništva. Kompanija Ivice Todorića preko Belja je pokrenula novi investicijski ciklus koji je ekonomski preporodio cijelu Baranju.

Uložene su velike svote u mehanizaciju, farme, sustave navodnjavanja, preradbene kapacitete i obnovu vinograda, a podignuta je i najsuvremenija vinarija. Belje je postalo jedan od tehnološki najnaprednijih poljoprivrednih sustava u Hrvatskoj i regiji i u 20 godina povećalo prihode za 4,5 puta. 

Nakon propasti Agrokora Belje nastavlja poslovati kao Belje plus. Koncern preimenovan u Fortenovu se riješio cijelog poljoprivrednog kompleksa. Prodao je Belje Podravki u siječnju 2025. zajedno s Vupikom, PIK-om Vinkovci i tri manje tvrtke za oko 330 milijuna eura.

Osim vojnih uspjeha i zaustavljanja turskih osvajanja, Eugen Savojski u svom je bečkom kompleksu Belvedere skupio i vrijednu zbirku umjetničkih djela. Posjed je pretvoren u muzej, a zbirka je bila osnova za današnju reprezentativnu Austrijsku galeriju Belvedere. 

Nasljeđe Eugena Savojskog

U tom je dvorcu 1955. potpisan Austrijski državni ugovor, kojim je ustanovljena današnja suverena austrijska država. Simbolično je što se to dogodilo na posjedu kojeg je izgradio Francuz po rođenju i odgoju, Talijan po porijeklu i vojskovođa koji je ratovao za Austriju pod devizom 'Austrija iznad svega'. 

Hrvatski dio njegovog nasljeđa je Belje, koje je izraslo u najveći poljoprivredni kompleks u Hrvatskoj.