Kompaniju danas vodi deveta generacija, a ove godine jubilej – 190 godina postojanja – slavi i najstariji živući hrvatski izdavač
Nedavno je najveći domaći lanac trgovina za potrošačku elektroniku Sancta Domenica rebrendiran u Big Bang. Tako je dobio naziv svog novog principala, slovenske tvrtke koja ju je preuzela u rujnu 2022. Na trgovinama se koči novi logotip, kao i na portalu, gdje se stare klijente automatski preusmjerava na preimenovanu online trgovinu. Tvrtki je (zasad) ostavljan stari naziv Sancta Domenica, ali njena povijest, prema službenom objašnjenju kompanije, kao da je počela u trenutku preuzimanja. Time je izbrisana 22-godišnja tradicija tvrtke koju je osnovala Vesna Ramljak prije 25 godina.
Na sličan način preuzimači brišu povijest i tvrtkama koje imaju kudikamo dužu tradiciju. Poučan je slučaj karlovačke Jugoturbine, osnovane 1949., koja je krajem 1980-ih zapošljavala gotovo 9000 ljudi, i samostalno, ili kroz kooperaciju za brodograđevnu industriju, izvozila više od 40 posto proizvodnje. Nakon likvidacije u samostalnoj Hrvatskoj kompanija je prestala djelovati, neke djelatnosti su ugašene, a pojedina poduzeća nastavila su kao samostalna. Tvrtka Kontal navodi da je osnovana 1955. godine kao alatnica Jugoturbine, a svoje porijeklo ne skrivaju ni Tvornica dizel motora (današnji Adriadiesel) i Tvornica Pumpi (Croatia pumpe nova). Tvornica parnih turbina je nakon stečajnoga postupka likvidirana, a od njezine imovine osnovano je 1991. novo poduzeće u mješovitom vlasništvu ABB (Asea Brown Boweri) grupe pod nazivom ABB Tvornica energetskih postrojenja. Njega je 2000. kupilo francusko energetsko poduzeće Alstom, koje je zapošljavalo više od 700 radnika i pružalo servisna rješenja za termoenergetske i hidroenergetske objekte te industrijska postrojenja na hrvatskom i inozemnom tržištu. Godine 2015. preuzelo ga je američko poduzeće General Electric. Hrvatski pogon nema, doduše, tradiciju iz 1892., kao matična kompanija, ali razdoblje od 1949. do američkog preuzimanja više se nigdje ne spominje. I Tvornica plinskih turbina, koja i danas posluje pod istim nazivom, ne spominje svoju prošlost.
Izbrisana povijest
Osim stranih preuzimača, o hrvatskoj poslovnoj tradiciji nije previše brinula ni hrvatska država. Pri centralizaciji registara koje su vodili trgovački sudovi u zajednički Sudski registar izbrisana je ekonomska povijest, i vodi se kao prvi podatak usklađivanje sa Zakonom o trgovačkim društvima koji je stupio na snagu 1. siječnja 1995. Ovo je samo jedan primjer: ‘Odluka o osnivanju od 23.04.1991. godine usklađena sa Zakonom o trgovačkim društvima 20. prosinca 1995. godine i sastavljena u novom obliku kao Izjava‘, stoji u Sudskom registru za tvrtku koja je ipak počela raditi nešto prije 1991. Te je godine, naime, samo kupljena tvrtka u stečaju. Riječ je, naime, o jednoj od najstarijih hrvatskih tvrtki, osnovanoj 1690. Starije je samo Kutjevo, ako se poziva na 1232., kad su cisterciti u Kutjevu osnovali samostan Honesta Vallis de Gotho, kada je – pretpostavlja se – izgrađen Kutjevački podrum koji i danas čuva kutjevačka vina.
Gavrilović ove godine obilježava tradiciju dugu 335 godina. Obiteljski biznis nastavio je nakon 1991. Georg - Đuro III. Gavrilović kupnjom tvornice konfiscirane 1945. Kompaniju danas vodi deveta generacija! Otac je jedini vlasnik, a sin Georg bavi se i paralelnim biznisom – vodi vlastitu tvrtku Globalna hrana, franšizera lanca brz hrane McDonalds. On s najpoznatijim proizvodom, zimskom salamom – gavrilovićkom – najbolje personificira sraz tradicije i suvremenosti u Hrvatskoj, kao i ishod: Globalna hrana danas je znatno jača prema prihodima i ima skoro četiri puta više zaposlenih od Gavrilovića.
Od Ljudevita Gaja do Službenog lista
Ove godine jubilej – 190 godina postojanja – slavi i najstariji živući hrvatski izdavač. Nije čudo što su Narodne novine doživjele taj jubilej jer su danas u državnom vlasništvu i u Službenom listu objavljuju sve zakonske i podzakonske akte, tiskaju službene i druge tiskanice, a trguju i školskim i uredskim priborom u mreži sa 44 prodajna mjesta. Tvrtku je pokrenuo Ljudevit Gaj. Prvi broj "Novina Horvatzkih" izašao je 6. siječnja 1835. Bile su to prve novine u Zagrebu na hrvatskom jeziku, a u književnom prilogu "Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka" 14. ožujka objavljena je pjesma Antuna Mihanovića: "Horvatska domovina", koju je 11 godina kasnije uglazbio Josip Runjanin, i od 1972. je, pod nazivom ‘Lijepa naša domovino‘, službena hrvatska himna. U međuvremenu, Narodne novine 1850. postaju državni službeni list, Gaj dolazi u političke i financijske probleme i bankrotira, te 1868. tvrtku prodaje državi.
U potrazi za najstarijim jubilarcima ove godine naišli smo i na najstariji hrvatski pivski brend – Staročeško pivo! Naime, u vrijeme osnutka pivovare daruvarsko je područje naseljeno češkim doseljenicima koji su ovdje iskoristili svoje umijeće i tradiciju u gradnji pivovara i proizvodnji piva. Na listi stogodišnjaka su i dva brodogradilišta – Lošinjska plovidba – brodogradilište (osnovana prije 175 godina) i Tehnomont – brodogradilište – Pula, staro 120 godina. U Malom Lošinju izgrađen je najveći drveni brod na Mediteranu i prvog čelični jedrenjaka na ovoj obali Jadrana. Manji pulski škver dobiva manje medijske pozornosti od ‘starijeg brata‘, Uljanika, za razliku od kojeg vrlo solidno posluje, a posebno se orijentirao na gradnju aluminijskih i drugih sofisticiranih manjih i srednjih plovila do 44 metra dužine.
Jubileji državnih monopolista
Ove godine okrugle jubileje slave i tri velike državne monopolističke kompanije, koje upravljaju željeznicom, šumama i elektroenergetskim sustavom. Ideja o željezničkoj pruzi u Hrvatskoj datira još iz 1825. Pet godina prije nego što je lokomotiva Roberta Stephensona počela vući vagone s ugljenom na liniji Manchester – Liverpool riječki poduzetnik Andrija Ljudevit Adamić predložio je gradnju pruge od Zagreba prema Mađarskoj, što bi pridonijelo razvoju riječke luke. Od Rijeke do Zagreba paralelno je planiran prijevoz roba suvremenim cestama i plovnim kanalima. No, Adamić je umro, a s njim i ta ideja. Od 1838. parne lokomotive redovito su prometovale austrijskim prugama (Beč‒Wagram), a od 1846. i ugarskima (Pešta‒Vác), ali zbog centralističke politike Habsburške i Austro-Ugarske monarhije, Hrvatska je prvu prugu dobila tek 1860. u Međimurju, i to bez velikog nacionalnog značaja, već kao poveznicu Budimpešte s postojećom prugom Beč – Trst. Zaostatak od više desetljeća aktualan je i danas, kad aktualna vladajuća garnitura priprema novo ujedinjenje triju tvrtki – HŽ Infrastrukture, HŽ putničkog prijevoza i HŽ Carga. Hrvatske pruge dugotrajnim rekonstrukcijama osposobljavaju se za prijevoz vlakova brzinama do 160 kilometara na sat. Za to je vrijeme europski standard odavno postavljen iznad 200 na sat, pa će hrvatske željeznice i u budućnosti ostati na periferiji ne samo Beča i Pešte, nego i cijele EU.
Za razliku od željeznice, u elektroenergetskom smislu Hrvatska je držala korak s razvijenim svijetom. HE Krka ugradnjom turbine ispod slapa Skradinskog buka proizvodnju izmjenične struje započela je 28. kolovoza 1895., samo dva dana nakon puštanja u pogon Tesline elektrane na Niagarinim slapovima u SAD-u, prve velike svjetske hidroelektrane za proizvodnju izmjenične struje. Šibenik je postao prvi grad u svijetu koji je imao javnu električnu rasvjetu na izmjeničnu struju. Za razliku od nerentabilnog HŽ-a, u HEP-u, kao i u Hrvatskim šumama, danas se okreće velik novac, pa ne čudi što je velika jagma za menadžerskim pozicijama u tim tvrtkama, i što na vidjelo izlaze afere ‘pouzdanih‘ menadžera, odnosno stranačkih poslušnika.
Uloga imigranata u industrijalizaciji
Posebnu ulogu u industrijalizaciji Hrvatske imali su imigranti. Bavarski industrijalac Michael Pöschinger osnovao je 1860. tvornicu Straža kao radionicu za proizvodnju staklenih boca namijenjenih punionici mineralne vode u obližnjoj Rogaškoj Slatini. Tvrtka je danas u vlasništvu švicarskog Vetropacka, i spada u red poslovnih paradoksa – tvrtka kći starija je čak 51 godinu od majke. Valent Morandini doselio je u Međimurje u drugoj polovici 19. stoljeća, i 1984. u čakovečkom naselju Mihovljan otvorio Tvornicu opeke, na kojoj se obogatio. Kako glina iz Mihovljana nije bila pogodna za izradu crijepa, otvorio je 1905. Tvornicu crijepa u Ksajpi kraj Šenkovca, iz koje se razvilo današnje Eko Međimurje. Šandor Štark (Aleksandar Stark) doselio se iz Pečuha u Osijek, gdje je 1920. sa zetom Pavlom Kaiserom, njegovim bratom Eduardom i Daneom Reichmanom osnovao Prvu osječku tvornicu kandita ‘Kaiser i Štark‘, današnji Kandit. Austrijanac Friedrich Klein je 1910. na umjetno stvorenom morskom nasipu u Poreču izgradio i otvorio hotel Riviera u vlasništvu akcionerskog društva "Oesterreichische Riviera", preteče današnje Valamar rivijere.
Hrvatski pioniri kapitalizma
Kod hotelijerskih kompanija nije jednostavno ustanoviti početak rada. Većina današnjih hotelijera osnovani su kao državne tvrtke nakon II. Svjetskog rata, ali kao godinu osnivanja uzimali smo izgradnju najstarijeg hotela. Početak ponekad nije jednostavno odrediti ni za znatno mlađe tvrtke. Tako su svoje tvrtke u Hrvatskoj 1990 osnovali i Željko Baotić i Branko Roglić. Međutim, oni su počeli i ranije - Autokuća Baotić krenula je 1981. u Njemačkoj, a Orbico 1987. u Švicarskoj - ali današnje hrvatske kompanije osnovane su 1990. To je godina u kojoj je biznis započeo cijeli niz ‘pionira kapitalizma‘, među kojima su i neki koji su zatvorili životni krug. Nema više osnivača Medical Intertradea Mohameda Radwana Joukhadara, a biznisom danas upravlja njegova supruga Jasenka Joukhadar. Vođenje tvrtke G. P. P. Mikić od pok. Nikole Turčića preuzeo je sin, također Nikola. I u Jan – Spideru je od pok. Nikole Nemčevića upravljanje preuzeo sin Denis. Generacijska tranzicija čest je oblik nastavka upravljanja. Osnivači Rasca Frane Franičević i Darko Paviša prepustili su upravljanje Franičevićevom sinu Ivanu. Osnivač Šerif export-importa Murat Pašić prepustio je i vlasništvo, tvrtkom upravljaju sin Damir Pašić i kći Dijana Baraković, a u vlasnikoj srrukturi već je i treća generacija. Osnivač varaždinske Cotre Miljenko Hacek povukao se na poziciju prokurista, a upravljanje prepustio kćerki Maji Hacek Humek. Jakov Urbanke obiteljsku je tvrtku HSM-informatika zajedno s bratom Jurjem preuzeo od roditelja, koji su se povukli iz upravljanja tek nakon nekoliko godina stjecanja iskustva izvan obiteljskog biznisa.
Braća Ilija i Stojan Tokić (koji je u međuvremenu umro) upravljanje su povjerili profesionalnom menadžeru, kao i Branko Roglić u Orbicu, obitelj Markota u Alci Zagreb, a i Miho Glavić prošle je godine napustio čelnu poziciju u AWT Internationalu i ostao prokurist. U operativnom upravljanju i danas su osnivač E Plusa (lanca trgovina elektronikom Elipso) Bernard Šepetanc, vlasnik vinkovačke tvrtke Boso Bosiljko Stanić, Hubert Kišpal u Fermoprometu, Zvonko Popović u Kanaanu iz Donjeg Miholjca, Šime Škunca u novljanskom Novalisu…
Dvadeset godina tjednika Lider
Neke od tvrtki koje ove godine obilježavaju 35 godina rada u međuvremenu su prošle burne transformacije, što se posebno odnosi na Pevec, čiji su vlasnici Zdravko i Višnja Pevec završili u zatvoru, a tvrtka u stečaju, ali je nastavila poslovati rebrendirana u Pevex s raspršenom vlasničkom strukturom, u kojoj najveći udjel od 36,69 posto ima Pavao Vujnovac. Miroslav Čutura svoj je Combis prodao HT-u, obitelj Keleković Kelteks je prodala njemačkoj tvrtki Solidian, a Krunoslav Petrokov svoj Petrokov prodao je austrijskoj obitelji Schneider, ali novi su vlasnici zadržali etablirani brend, odnosno naziv tvrtke.
I za kraj, spomenimo da i poslovni magazin koji upravo čitate ove godine obilježava okruglih dvadeset godina izlaženja.
Surađivao Sergej Abramov