Europska komisija predstavila je u utorak (28. studenog) popis od 166 energetskih projekata koji će postaviti temelje za budući energetski sustav Europe. Povjerenica za energetiku Kadri Simson je prilikom predstavljanja rekla kako popis prekograničnih projekata iscrtava novu energetsku kartu Europe te da je era financiranja EU-a za infrastrukturu fosilnih goriva završila.
Takozvani projekti od zajedničkog interesa (PCI) uključuju izgradnju električne, vodikove i CO2 mreže diljem Europe a u planu je i povezivanje tih novih mreža s drugim regijama uključujući sjevernu Afriku, Skandinaviju, Ujedinjeno Kraljevstvo i Ukrajinu.
Vodik u fokusu
Konkretnije, više od polovice prijedloga, ukupno 85, odnosi se na inicijative za električnu energiju, offshore i pametnu električnu mrežu, od kojih bi mnoge trebale biti puštene u rad između 2027. i 2030. Uz 14 projekata transportnih mreža ugljičnog dioksida kojima se nastoji stvoriti tržište za ugljik hvatanje i skladištenje, popis uključuje 65 projekata vodika i elektrolizera, što je prvo uvrštavanje ovih tehnologija na popis.
Čak 29 projekata prijenosa vodika moći će dobiti sredstva EU-a i imati koristi od ubrzanog izdavanja dozvola, kao i planovi za 17 elektrolizera i sedam podzemnih skladišta vodika. Većina njih bit će dovršena do 2030, kažu.
- Uvrštavanje vodikovih projekata po prvi put na PCI popis veliki je korak naprijed i pokazuje predanost Europe da postavi temelje europske vodikove okosnice - rekao je Daniel Fraile, glavni službenik za politiku u Hydrogen Europe.
Komisija očekuje da će potražnja za električnom energijom u EU-u porasti za 60 posto do 2030., te smatraju kako će mreže morati integrirati i veliki udio varijabilne obnovljive energije.
- Mreže se moraju prilagoditi decentraliziranjem, digitaliziranijem i fleksibilnijem sustavu s milijunima solarnih ploča na krovovima i lokalnim energetskim zajednicama koje dijele resurse – rekla je Simson.
Komisija je naglasila da bi se prekogranična infrastruktura između država članica trebala udvostručiti u sedam godina te procjenjuju da će na sve nadogradnje biti potrebno potrošiti oko 584 milijarde eura.
Projekt u RH
Od 166 planiranih projekata, i Hrvatska se našla u jednom od njih. Naime, EK za Hrvatsku planira prekograničnu mrežu ugljičnog dioksida (GT CCS Croatia) te izgradnju cjevovodne transportne infrastrukture u Hrvatskoj i Mađarskoj s tim da bi podzemno skladište vodika trebalo biti u RH.
Ovo označava šestu iteraciju PCI liste, kompilacije međunarodnih energetskih projekata namijenjenih javnom financiranju i određivanju prioriteta koja se ažurira svake dvije godine. Značajno je da je ovo izdanje po prvi put nadobudno isključilo infrastrukturu fosilnih goriva.
Velik dio popisa sastoji se od energetskih projekata, uključujući skladištenje električne energije, interkonektore i projekte pametnih mreža. No prvi put je uključen i popis od 65 projekata vodika i elektrolizera.
Ovi vodikovi projekti ‘omogućit će izvoz i prijenos tokova obnovljivog vodika u susjedne države članice i omogućiti velikim industrijama dekarbonizaciju i ostanak u EU‘, rekla je Simson.
Karbonski vlakovi
Jedan od najupečatljivijih projekata na popisu je plinovod za vodik koji povezuje proizvođače u Norveškoj s industrijskim kupcima u Njemačkoj. Cjevovod, suradnja između nordijskog plinskog diva Equinor i njemačke elektroenergetske kompanije RWE, ima za cilj transport dva gigavata vodika proizvedenog iz fosilnog plina — također poznatog kao ‘plavi vodik‘ — do 2030. godine, a do pet puta veću količinu do 2038. godine. Plavi vodik će se proizvoditi u dva velika pogona u zapadnoj Norveškoj, od kojih će jedan izgraditi Equinor a drugi Shell.
Emisije CO2 iz proizvodnje plavog vodika bile bi ‘sigurno pohranjene ispod morskog dna Norveške uz pomoć tehnologije za hvatanje i skladištenje ugljika [CCS], prema opisu projekta. Odobreni popis uključuje 14 takvih CCS projekata u skladu s ciljem EU da se ‘stvori tržište‘ za novu tehnologiju. Jedan od tih projekata predlaže prijevoz CO2 željeznicom između Latvije i Litve. Studije izvodljivosti su u tijeku.
Duga operacija iz Le Havrea u Francuskoj i Dunkerquea u Belgiji ima za cilj prijevoz brodom do raznih ponora vodika u Sjevernom moru.
Prljavi vodik
Ali i aktivisti i akademici opetovano su upozoravali da je 80 posto svih CCS projekata zatvoreno zbog prekoračenja troškova i neispravne tehnologije. Mnogi koji ostaju u funkciji hvataju daleko manje ugljika nego što je planirano, kao što je pokazalo nedavno istraživanje američke nevladine organizacije Institut za energetsku ekonomiju i financijsku analizu (IEEFA).
Istraživanje Global Witnessa iz 2022. koje je ranije popratio EUobserver na sličan je način pokazalo da je CCS sustav u postrojenju plavog vodika kojim upravlja Shell u Alberti, Kanada — jednom od rijetkih takvih operativnih postrojenja u svijetu — emitirao više CO2 nego što je hvatao.
Ova otkrića potvrdila su studiju Sveučilišta Cornell iz 2021. koje je pokazalo da su emisije plinova od izgaranja plavog vodika više od 20 posto od korištenja konvencionalnog plina. Ali neovisni istraživači uvelike se slažu da bi se čišći zeleni vodik proizveden iz solarne energije i energije vjetra trebao koristiti kao zamjena za upotrebu vodika, ograničeno na proizvodnju cementa, gnojiva i petrokemijskih proizvoda poput metanola.