Treba li država ekspresno vratiti maksimiranje cijena goriva? Prijeti se tako, s vremena a vrijeme, ministar Vrdoljak, a Linić izričito zahtijeva povratak državne regulative ne spusti li Ina odmah cijene za 70-ak lipa.
Ina ih je u utorak spustila za 30-ak lipa, a ja, da budem iskren, ne znam što bih rekao o svemu tome. Činjenica je da su cijene na svjetskom tržištu prepolovljene, a u Hrvatskoj su pale samo 18 posto. Isto tako, činjenica je da nafta pojeftinjuje, ali državne trošarine ostaju iste, i sad čine 50 posto, a ne kao nedavno 45 posto cijene litre goriva. Sasvim sigurno i naftaši love u mutnom, ali to je očiglednije sad, kad je došlo do velikog pada cijena. Doduše, opravdavaju se da troše stare zalihe skupe nafte. No valja podsjetiti da je Uskok još proljetos otvorio istragu zbog Inine kupnje preskupe nafte od, gle čuda – Mola.
A riječ je o iznosu od 15 milijardi dolara u pet godina! No ako je to (i) dio rata Mola i Hrvatske za Inu, zanimljivo je da nitko – ni naftaši ni država – od veljače do danas, ne želi reći pravu istinu, pa tako hrvatska javnost ne zna koliko je liberalizacija cijena pojeftinila ili poskupila litru benzina. Zaista, jedino rješenje, o kojem smo u Lideru već pisali, je da Vlada i dalje dvaput na mjesec objavljuje cijene goriva prema istoj računici prema kojoj su se nekad formirale maksimalno dopuštene cijene. Tako bi gorivo funkcioniralo prema logici tečaja. HNB određuje svoju tečajnu listu, a svaka banka i svaka mjenjačnica na osnovi tog orijentira formira svoj tečaj.
I nitko se ne buni. Pa ja onda mijenjam devize (točim gorivo) u onoj banci (crpki) u kojoj mi je najpovoljnije. I znam koliko koji posrednik na meni zarađuje.