Deprecijacija je vražja stvar. Malo ne pomaže izvoznicima pa onda malo pomaže. Prošlog je tjedna guverner Boris Vujčić zaključio da ne postoji izravna veza između rasta izvoza i kretanja tečaja i uvjeravao javnost da bi deprecijacija kune djelovala prorecesijski.
Ovog tjedna mijenja ploču. Doduše, sad je riječ o slabljenju eura, pa kad kuna, prateći euro, oslabi prema drugim valutama, to za Vujčića znači da je domaća ekonomija postala konkurentnija na ostalim tržištima. Dakle, deprecijacija kune ne povećava konkurentnost, a deprecijacija eura povećava (i) hrvatsku konkurentnost.
Jasno je da bi slabljenje kune prouzročilo dramatične promjene na poslovnoj sceni i u svakodnevnom životu kreditno opterećenih građana i gospodarstva. No Hrvatska i njezino gospodarstvo trebaju upravo promjene, a ne stagnaciju. Promjene bi trebale biti usmjerene prema ohrabrivanju poduzetništva nauštrb državnih monopola. Već i lagani zaokret od ziheraškog eurskog sidra pokazao bi poduzetnicima što je prava državna strategija i ojačao izvoznički pokret.
Samo, nije dovoljno utvrditi svakog dana novu tečajnu listu. Ono čime guvernerov imenjak, financministar Lalovac prijeti bankarima u vezi sa švicarcem trebalo bi napraviti za sve kredite s valutnom klauzulom, za poduzetnike i građane. No, nema nikoga tko bi predložio inteligentni i cjelovit paket mjera. Primjerice, godinu dana moratorija na otplatu svih kredita. Vjerovnici bi to sigurno preživjeli, samo kad bi ih država na pravi način pripremila. A Hrvatska bi u tom razdoblju dobila nužan ‘time-out’ za veliku izvoznu ofenzivu i pokretanje ciklusa rasta. O. K., možda ovo nije izvodljivo, ali guverner uporno odbija i razmišljanje koji bi ga odvelo od za njega najkomotnije pozicije eurskog sidra.