Tvrtka EOS Matrix predstavila je rezultate istraživanja pod nazivom „Navike plaćanja u Hrvatskoj“ kojeg je agencija Ipsos provela na 200 domaćih kompanija, kao dio šireg, europskog ispitivanja.
Rezultati, nažalost, ne iznenađuju, Hrvati su najnepouzdaniji klijenti u EU sa udjelom od samo 68 posto pravodobno plaćenih računa što je značajno ispod europskog prosjeka od 75 posto. Poslovni klijenti najneurednije plaćaju, 39 posto računa u B2B sektoru podmiruje se za zakašnjenjem ili se uopće ne uspijeva naplatiti. U ostatku Europe taj udio u prosjeku iznosi 27 posto.
Bitnih pozitivnih promjena nema, u odnosu na prošlu godinu trendovi su lošiji. Unatoč dužim rokovima plaćanja veliki dio faktura se uopće ne naplati – izjavila je Barbara Cerinski, direktorica EOS Matrixa u Hrvatskoj, dodavši kako poslovni klijenti plaćaju sa 59 dana zakašnjenja, što uz prosječne rokove plaćanja od 50 dana znači da poduzetnici svoj novac moraju čekati gotovo četiri mjeseca.
Zbog loših navika plaćanja najviše trpi trgovina, a većina ispitanih kompanija naplatu provodi interno i nemaju organizirane procese naplate – ističe Cerinski, uz napomeno da su tvrtke koje outsourcaju naplatu uglavnom vrlo zadovoljne uslugom koju dobiju.
Iako smo u usporedbi sa ostalih 12 zemalja EU obuhvaćenim istraživanjem na začelju po urednosti plaćanja, stanje kod nas ipak je bolje nego u zemljama regije, poput Srbije i BiH.
Situacija u regiji je i teža nego kod nas, ali trebali bi se uspoređivati sa boljima, ne s lošijima – poručila je Cerovski i istaknula kako velik dio tvrtki koji koristi usluge profesionalne naplate dugovanja i dalje ide preko odvjetnika.
Još uvijek se preferiraju ovršni postupci umjesto angažiranja agencija za naplatu potraživanja što stvara dodatne troškove vjerovnicima – tvrdi Cerinski i pojašnjava kako kako su najčešći razlozi zakašnjelih uplata smanjena dobit, povećanje kamata i problemi s nelikvidnošću.
To opet sa sobom povlači lančanu reakciju jer su glavni razlozi za nepravovremeno podmirivanje obveza kod poslovnih klijenata također problemi s nelikvidnošću, kao i nenaplaćena potraživanja od vlastitih kupaca – zaključuje Cerinski.