Hrvatsku investicijsku klimu nije dotukla financijska i gospodarska kriza, nego nestabilnost pravnog sustava i nepredljivi trendovi na tržištu rada, stoga pravosuđe treba ubrzati, a plaća mora biti primarni izvor prihoda, a ne samo nužno zlo. Barem tako tvrdi Denis Petrović, voditelj projekta ‘Clean Start’ i jedan od ključnih konzultanata hrvatske i austrijske vlade te vlasnik konzultantske kuće Contrast.
• Početkom 2012. počeli ste raditi kao konzultant hrvatske vlade. Koji su rezultati vašeg rada u tom razdoblju?
- Poslije ‘Clean Starta’ iznjedrili smo neke strukturne projekte koji s jedne strane poboljšavaju učinkovitost javne uprave, a s druge fiskalne uštede. Strukturni projekti ne podižu odmah proračunske prihode ili ušteđuju, nego su dugoročni, ali moraju se započeti i ne znači da će zadovoljiti sve sudionike, primjerice sindikate. Strukturne promjene nisu popularne, ali neizbježne su. Postalo je vidljivo koji su to projekti: svi su nabrojeni u mjerama fiskalne konsolidacije predloženima Europskoj komisiji.
• Sindikati lokalnih i državnih službenika optužili su potpredsjednicu Vlade Milanku Opačić da vas je zaposlila mimo zakona. Želite li to komentirati?
- To je pojava koja je uvijek javlja pri uvođenju promjena. Pitati se treba li javna uprava konzalting kao uslugu jednako je kao pitati se treba li obitelj sama peći kruh ili kupovati ga u pekarnici. Svjestan sam da ima negativnih iskustava s konzaltingom u Hrvatskoj. Kombinacija lošeg menadžera i dobrog konzultanta fantastična je formula za neuspjeh. Menadžer koji ne zna što radi često uzima konzultatna kako bi smokvinim listom maskirao svoju nesposobnost. Kada menadžment zna što hoće i to želi provesti, nužno je poslužiti se uslugama koje nema u kući. To je ne samo učinkovitije i tehnološki naprednije nego i jeftinije.
• Radite li i dalje za austrijsku vladu i na kojim projektima?
- Projekti u Austriji operativno su na drugoj razini nego u Hrvatskoj, no sadržajno se posljednjih deset godina radi na istim stvarima. Radi se na prilagođavanju stanja javne uprave strategiji Europske unije i planu 2020. Konkretno, hrvatski plan ujedinjenja javne nabave nije hrvatski fenomen, nego prilagodba široj strategiji. Tu su mjere neke članice EU već jako razvile, a neke je se još nisu ni primile, pa ja na istoj temi radim i u Austriji, ali na posve drugoj operativnoj razini. Ondje se više ne bavimo organizacijskim problemima, nego instrumentima procesnog menadžmenta kao što je to kontroling, kojim se ja bavim.
>>> Cijeli intervju pročitajte u tiskanom broju Lidera