Ukupan iznos izravnih stranih ulaganja u Hrvatsku u prvoj polovini 2015. godine iznosio je, prema posljednjim podacima Hrvatske narodne banke, 498 milijuna eura, što je 45 posto niže nego u istom razdoblju prošle godine, navode analitičari Raiffeisenbank Austria (RBA).
Naime, po podacima iz platne bilance, u prvih šest mjeseci prošle godine izravna su inozemna ulaganja iznosila 2,4 milijarde eura, no pritom se gotovo 1,5 milijardi eura odnosi na tzv. kružno ulaganje zabilježeno u lipnju 2014. godine. Isključili se učinak tog kružnog ulaganja, iznos izravnih inozemnih ulaganja u prvoj polovici prošle godine bio je na razini 928,8 milijuna eura, što je oko 430 milijuna eura više nego u prvom polugodištu ove godine, pokazuju podaci HNB-a.
Također, preliminarni podaci HNB-a pokazuju i da je u prvih šest mjeseci ove godine najveći dio inozemnih stranih ulaganja došao iz vlasničkog ulaganja u nekretnine te poslovanja nekretninama, sa zajedničkim udjelom od 24,1 posto u ukupnim ulaganjima, a slijede ulaganja u sektor trgovine na veliko i malo (udio od 23,1 posto), u proizvodnju kemikalija i kemijskih proizvoda (17,8 posto) te u financijsko posredovanje (10 posto). Pritom je, promatrajući prema zemljama, u prvoj polovini godine najviše izravnih ulaganja došlo iz Luksemburga, i to više od 60 posto, a potom iz Njemačke i Nizozemske.
U razdoblju od 1993. godine, od kada se prati statistika izravnih stranih ulaganja, do kraja lipnja 2015. godine, izravna strana ulaganja u Hrvatsku dosegnula su 29,9 milijardi eura. No, ističu analitičari RBA u svojoj analizi objavljenoj u srijedu, kada se isključi učinak kružnih ulaganja, taj iznos je niži te iznosi 27,5 milijardi eura.
- Za snažnije poticanje stranih ulaganja, posebice u sektor razmjenjivih dobara, potrebno je odlučnije poraditi na unaprjeđenju poslovne klime. Uostalom, na to upozoravaju i rezultati posljednjeg Izvješća o globalnoj konkurentnosti čije je istraživanje pokazalo da su prema percepciji gospodarstvenika, najproblematičniji faktori poslovanja u Hrvatskoj neučinkovitost javne uprave, nestabilnost politika, porezne stope, pristup financiranju, restriktivno radno zakonodavstvo, kompleksnost poreznog zakonodavstva, neadekvatno obrazovana radna snaga te korupcija, zaključuju iz RBA.