Na investicijskom forumu koji je organizirao Centar za obnovu kulture (COK) u suradnji s PBZCO i AZ fondovima, raspravljalo se o tematici oživljavanja tržišta kapitala u Hrvatskoj.
Stjepo Bartulica, predsjednik COK-a, u uvodnom govoru je kazao kako se u COK-u zalažu za konzervativnu platformu koja uključuje ekonomske slobode.
S obzirom na stanje u gospodarstvu, treba naglašavati da država ne može biti motor rasta koji će osigurati blagostanje. Mi vjerujemo da su važne dobre ideje jer uz njih ljudi mogu prosperirati i želimo obogatiti javnu raspravu u Hrvatskoj – izjavio je Bartulica.
Glavni govornik foruma bio je Jose Pinera, jedan od notornih „Chicago boys-a“ koji su za vrijeme Pinochetove diktature u Čileu provodili neoliberalne ekonomske reforme u toj južnoameričkoj zemlji. Pinera je kao tadašnji ministar rada i socijalne sigurnosti bio zadužen za mirovinsku reformu koju je i proveo prije gotovo 35 godina, privatiziravši upravljanje mirovinskim fondovima. Čileanci danas uplaćuju 10 posto plaće Administratorima mirovinskih fondova (AMF) koji onda s tim kapitalom mešetare na tržištima kapitala. Pinera kao glavne ciljeve svog djelovanja ističe smanjivanje siromaštva i ostvarivanje pune zaposlenosti. Pohvalio se činjenicom da su čileanski mirovinci ove godine ostvarivali rast od 18 posto unatoč činjenici da je tržište kapitala Čilea palo za 10 posto. To pripisuje diversificiranosti ulaganja i stoga ga čudi da hrvatski mirovinski fondovi imaju oko 70 posto svojih sredstava uloženo u državne obveznice RH.
Kod vas je mirovinska reforma tek djelomično provedena za razliku od Čilea gdje smo je proveli temeljito. Tamo ljudi štede za starost, a ta štednja se pametno ulaže, ne drže se sva jaja u jednoj košari. Sustav nije dobar ako su ulaganja fondovima ograničena, hrvatski fondovi bi trebali moći više ulagati u inozemstvo. U Čileu je samo 5 do 10 posto kapitala mirovinaca vezano uz državne obveznice, a dosta sredstava je uloženo u dionice preko 10 000 vodećih svjetskih kompanija. Takva diversifikacija omogućava stabilnost i rast mirovina unatoč padu domaćeg tržišta – istaknuo je Pinera, dodajući kako čileanski mirovinski fondovi dosta ulažu i u infrastrukturne projekte poput izgradnje cesta. Infrastrukturne projekte drži izvrsnom prilikom za ulaganje i preporučuje to i hrvatskim fondovima, očito neupoznat sa promašenošću većine naših infrastrukturnih investicija, poput autocesta koje sada prodajemo jer se guše u dugovima.
Unatoč polovično odrađenim reformama kod nas, ipak smatra da su i one pozitivan pomak sa ‘pay as you go‘ sustava koji odbija nazivati sustavom generacijske solidarnosti jer po njemu solidarnost nema veze s prisilnim davanjima državi.
Hrvatska je zakoračila u pravom smjeru s uvođenjem osobnih računa. Znam da su reforme teške i cijenim dosadašnje promjene, no morate diversificirati ulaganja, više ulagati vani i oživjeti tržište kapitala. Sve to može napraviti samo politička elita zemlje, nikako mirovinski fondovi sami. Velik udio ulaganja u državne obveznice je greška vlade koja ne omogućuje više mogućnosti investiranja – pojasnio je Pinera, uz napomenu da je balansiran proračun ključan faktor oporavka.
Robin Harris, član uprave COK-a i bivši savjetnik Margaret Thatcher također se dotaknuo vladajućih elita, objašnjavajući zašto izostaju strane investicije u Hrvatsku. Privlačenje stranih ulaganja podrazumijeva da investitori vjeruju u gospodarsku budućnost zemlje, da vladajuća elita razumije kako funkcionira ekonomija, a bojim se da u Hrvatskoj to nije slučaj. Mora postojati stabilan i dobar okvir, a vlada mora racionalnije upravljati. Ne smije biti zaduživanja bez ekonomskog rasta – naglasio je Harris.
Dinko Novoselec iz AZ fonda pravdao je preinvestiranost mirovinskih fondova u državne obveznice sa dva čimbenika, prvi je regulativa koja im ograničava inozemna ulaganja, a drugi nemogućnost nalaženja privatne alternative na domaćem tržištu. U prošlosti smo ulagali u korporativni sektor i opekli se, srećom, gubici nisu bili veliki – izjavio je Novoselec, dodavši kako ga brine fiskalna stabilnost zemlje.
Dubravko Štimac iz PBZCO fonda također je kazao kako su ulaganja u državne obveznice jedina opcija fondova zbog trenutne regulative, a pohvalio se kako naš srednjerizični potporfelj B donosi otprilike iste prinose kao i sličan takav u Čileu. Napomenimo da ih je tamo 5, za razliku od naša 3. Kad bi netko od svoje 25 godine uplaćivao sveukupan iznos od 20 posto prosječne hrvatske plaće u drugi stup, mirovina bi mu iznosila oko 7500 kuna sa današnjim prinosom fondova – pojasnio je Štimac, dodavši kako bi se osobno odlučio za mirovinsku štednju u potporfelju A koji jest najrizičniji, ali će dugoročno zbog višeg udjela ulaganja u dionice imati i veće prinose.
Tomislav Ridzak iz HNB-a je istaknuo kako u središnjoj banci prate fiskus i već duže upozoravaju na potrebu konsolidacije kako bi se stabilizirao sustav. Istaknuo je kako su česte priče oko prejakog tečaja kune samo prodavanje magle i odvlačenje pažnje od stvarnih reformi.