Baraka na adresi kojoj je prijavljeno samoborsko prebivalište ministra koji živi u Zagrebu samo je jedna od više sigurnosnih i pravosudnih dvojbi koje prate novu vladu
Gdje su ona ‘dobra stara vremena’ u kojima nije mogao tkogod sjesti u državnu službu? Čak i kandidat za mjesto trećeg otpravnika poslova u Burundiju trebao je proći sigurnosnu provjeru. Ispada da taj ‘relikt prošlosti’ – iz komunizma, ali i iz Tuđmanovog, Račanovog, Sanaderovog i Milanovićevog doba – ne vrijedi za novu ministarsku garnituru. Pa se nakon izbora izvlače raznorazne pikanterije o ministrima i dovodi se u pitanje njihovo poštenje. E, sad, je li poštenje ključna vrlina za dobivanje ministarskih fotelja? Nisam čistunac. Ne vjerujem da naivni poštenjačine mogu dobro voditi ni najmanju općinicu, ni vlastitu tvrtkicu, a pogotovu ne megakompaniju ili državu, odnosno njezina ministarstva. Pravi ministar, doduše, ne smije biti lopov, ali bi trebao biti prefriganac sposoban ostvariti državi uštedu i ‘preko leđa’ svojih zaposlenika, diktirajući oštre uvjete dobavljačima i partnerima, a posebno mora biti u stanju izvući ‘dodanu vrijednost’ za hrvatske diplomatske i gospodarske interese u međunarodnim odnosima.
No ova vlada još nije ni došla do toga da se analitičari uopće počnu baviti njezinom sposobnošću i kvalificiranošću. Nakon dugotrajnih pregovora o pukoj podjeli fotelja, tek je javnost podvrgla ministre svojoj sigurnosnoj provjeri. Najčudnije u svemu je što se sve odvija pod patronatom novog ‘pi-pi-v-rh-a’ (prvog potpredsjednika Vlade RH) Tomislava Karamarka, kojem su kao bivšem obavještajcu i policajcu (a jednom policajac – uvijek policajac) dobro poznati svi mehanizmi najrigoroznijih provjera za najosjetljivije funkcije. Kad već nije iskoristio svoj minuli rad, znači da je kandidiranje sigurnosno sumnjivih ministara njegov politički spin: bolje da se priča o baraci u Samoboru i Baumaxovom nestalom stiroporu, nego o pravom programu Vlade, koji još nismo vidjeli. A i treba smiriti radikale u stranci koji nisu zadovoljni izbornim rezultatima, još manje podjelom izbornog plijena. Osim svega bacanjem sjene (ne)poštenja na ministre iz Domoljubne koalicije, ali i iz Mosta, slabi Petrovljevu mantru o poštenju. Više mu odgovara mantra ‘svi-smo-mi-isti’. U tom kontekstu treba sagledati i njegove najnovije optužbe o (SDP-ovoj) krađi glasova.