Najnoviji službeni podaci HNB-a o kvaliteti kredita potvrđuju sva analitičarska predviđanja - nenaplativi (ili kako se to službeno kaže: neprihodujući) krediti i dalje rastu.
S obzirom na nedovršene predstečajne nagodbe i uporno odbijanje restrukturiranja gospodarstva, logično. No samom tom konstatacijom glavobolja guvernera Borisa Vujčića neće biti manja. S podacima za prvu polovicu ove godine, unatoč tome što su ukupni krediti u odnosu na isto vrijeme lani za gotovo sedam milijardi kuna manji, iznos djelomično nadoknadivih i potpuno nenadoknadivih plasmana porastao je za tri milijarde kuna - na ukupno 46,4 milijarde! Za usporedbu, lani su krajem lipnja iznosili 43,3, a u prvome tromjesečju ove godine 45,8 milijardi kuna, dakle u drugome su tromjesečju za 600 milijuna kuna veći.
U neplaćanju kreditnih obveza bez iznenađenja prednjače poduzeća. Također, unatoč tome što im je kreditna izloženost u odnosu na prvu polovicu prošle godine za oko četiri milijarde kuna manja, nenaplativi su plasmani dosegnuli 31,5 milijardu kuna. U odnosu na lipanj 2013., to je 1,3 milijarde više; u odnosu na prvo tromjesečje ove godine, to je već 500 milijuna više, što znači da gotovo cjelokupan ovogodišnji međukvartalni porast generiraju poduzeća. Ukupnu ružnu sliku zaokružuju još dva podatka: dospjeli plasmani poduzećima iznose 21 milijardu kuna - deset manje od nenaplativih, što znači da je ugroženo i buduće poslovanje - a relativni je udjel nenaplativih kredita poduzećima u ukupno im odobrenima već trećina, 29,6 posto! Lani u ovo doba to je bilo 26,9 posto.
I dok se nenaplativi dugovi stanovništva (14,3 milijardi ili 11,6 posto) kane sanirati institucijom osobnog bankrota, poduzećima može pomoći samo suvisao program izlaska iz recesije. Koji izostaje još od 2008. godine. Procedura makroekonomskih neravnoteža, nekako pometena ispod tepiha, prokazuje manjkave pokazatelje koji su ujedno i ključ saniranja nenaplativih plasmana, posredno i zdravlja poduzeća - investicije, izvoz, zaposlenost, smanjenje javnog duga! Bez toga čišćenju poduzeća neće biti kraja. Što opet prokazuje ključnu rupu sustava - odsutnost suradnje monetarne i fiskalne politike. Ni guverner ni premijer Milanović za izbjegavanje suradnje više nemaju izgovora.