Prvi je put ovoga ljeta u Hrvatskoj organizirano besplatno ljetovanje za osobe slabijeg imovinskog stanja u sklopu socijalnog i humanitarnog turizma. Udruga Ponte iz Tisnog, osnovana u cilju provođenja takvog vida turizma, smjestila je 12 obitelji kod svojih članova-iznajmljivača u Crikvenici, Tisnom, Srimi i Jezerima.
Obitelji su ljetovale uglavnom u predsezoni, ali i tri u posezoni - ukupno 45 osoba od čega je bilo dvadesetoro djece. Radi se o korisnicima Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, udruge Betlehem iz Karlovca za maloljetne majke s djecom do jedne godine te udruge Ljubav na djelu iz Zagreba s obiteljima koje imaju maligno oboljelu djecu.
Projekt ‘I ja bi na more‘ Udruge Ponte prihvatila je Zaklada ‘Hrvatska za djecu‘ u sklopu Ministarstva socijalne politike i mladih, pa su iznajmljivači osigurali jednotjedni odmor uz osnovne troškove, a ugostitelji uz socijalne cijene. Iako još u povojima u Hrvatskoj, socijalni turizam postaje sve značajniji u svjetskom turizmu, pa je Ministarstvo turizma pripremilo Nacionalni program za socijalni turizam, napravljen na temelju Strategije razvoja turizma do 2020.godine. Radni materijal ovog akcijskog plana, vele u Ministarstvu, poslan je nadležnim tijelima na usuglašavanje te očekuju njegov predstavljanje javnosti početkom listopada.
Pravo na odmor
U dokumentu se navodi da iako socijalni turizam poznat još od 50-ih godina tek se nedavno počelo govoriti jače o njemu u stručnim i znanstvenim krugovima. Naime, postojalo je mišljenje da je turizam luksuz i da je nedostupan onima s niskim dohotkom, invalidnim osobama, mlađima ili starijima, ali prije 20-ak godina se to počelo mijenjati. Zaokret u shvaćanju vidi se u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda u kojoj se određuje da se socijalnim turizmom osigurava svima temeljno ljudsko pravo na odmor i razonodu. ‘Turizam za sve‘ u Europskoj uniji provodio se u programu CALYPSO od 2009. do 2013. godine omogućujući društveno ugroženim skupinama odmor izvan glavne turističke sezone kako bi se bolje uklopili u društvo, dok bi se turistička sezona produžila. Strategija razvoja turizma predviđa u Hrvatskoj osnivanje Nacionalne udruge za socijalni turizam i podizanje svijesti o tome u društvu, a korisnici bi bili djeca do 17 godina, mladi od 18 do 25, stariji od 55, invalidne osobe te branitelji i stradalnici Domovinskog rata.
- Glavne koristi za turistička odredišta i poduzeća su socio-demografska i ekonomska obnova pasivnih i zaostalih krajeva, zapošljavanje i samozapošljavanje, razvoj socijalnog poduzetništva, plasman poljoprivrednih proizvoda u turističku potrošnju, smanjenje sezonalnosti turističke potražnje te povećanje sveukupne razine životnog standarda stanovništva u turističkim područjima. Također tu postoji mogućnost zapošljavanja društveno ugroženih skupina – stoji u predloženom Nacionalnom programu.
Prepoznatljiv proizvod
Europske zemlje, navodi se u dokumentu, već su prepoznale važnost socijalnog turizma, u svijetu je taj vid turizma značajan, a u Hrvatskoj skroman. Tako objekti uglavnom nisu prilagođeni slabo pokretnim osobama, smještaj za socijalno ugrožene je slab te nema poticanja socijalnog turizma olakšicama. Mladima su namijenjeni uglavnom hosteli, odmarališta Crvenog križa, dječja odmarališta čiji su vlasnici mjesne samouprave, dok stariji idu na jednodnevne i višednevne umirovljeničke izlete. Programom se predlaže se da se o djeci brinu Hrvatski ferijalni i hostelski savez, o umirovljenicima i invalidima njihove udruge te o braniteljima nadležno ministarstvo. I putničke agencije bi se trebale uključiti kroz strukovne udruge. Predviđa se da će 2020. socijalni turizam u Hrvatskoj biti razvijen i prepoznatljiv turistički proizvod . Da bi se to postiglo mogu se koristiti fondovi Europske unije te sredstva iz državnog, županijskih i mjesnih proračuna. U dokumentu je posebna pažnja posvećena osmišljavanju 11 projektnih prijedloga o razvitku vizije socijalnog turizma za svaku kategoriju korisnika. Smatra se da bi se broj korisnika socijalnog turizma mogao povećavati zbog gospodarske situacije u Hrvatskoj i EU.
- Kako i sami u obitelji imamo objekt za iznajmljivanje često smo razmišljali kako pomoći nekome tko nema financijskih mogućnosti doći na more, na ljetovanje. Za obitelji prijatelja postojala je nekakva mogućnost i to je bilo relativno lako izvesti. Međutim, je li to moguće napraviti za nekoga koga ne poznajete? Kako biti siguran da će pomoć dobiti onaj kome je stvarno potrebna? Tko će odrediti kome ponuditi dolazak na more? Kako pronaći iznajmljivače? Početnim pokušajima kontaktiranja različitih institucija nismo se pomakli niti koraka dalje od početka. Spominjanje humanitarne pomoći u vidu ljetovanja za siromašne izmamila bi osmijeh na lice ljudima kojima smo željeli objasniti našu ideju. Nakon više mjeseci bezuspješnih pokušaja odustali smo od takvog pristupa i odlučili pokrenuti udrugu – veli Romano Paladin, tajnik Udruge Ponte.
Što je socijalno, a što humanitarno
Ističe da humanitarni i socijalni turizam nisu isto. Humanitarni turizam je, pojašnjava, planiranje, organizacija i realizacija besplatnog putovanja za osobe ili obitelji slabije platežne moći ili iz socijalno ugroženih kategorija. Udruga Ponte osigurava plaćanje s ljudima dobre volje i tvrtkama koje su spremne pomoći preko projekata na koje će Udruga aplicirati. Socijalni turizam je pri tome osnovom sličan humanitarnom. Naime, pomoć se također nudi istim kategorijama korisnika, ali organizira se ljetovanje za bitno smanjeni iznos od uobičajenog u tom razdoblju. Paladin se nada da će dobiti ‘zeleno svjetlo‘ za nastavak programa i iduće godine te će se pripremiti za širenje izvan granica Hrvatske.
- Humanitarni i socijalni turizam koji Udruga Ponte pokreće može na poseban način preokrenuti negativan prizvuk socijalne pomoći koji se nameće kao asocijacija kada se navode zemlje jugoistočne Europe. Hrvatska bi ovim kretanjima omogućila zemljama središnje i sjeverne Europe da svojim građanima, korisnicima socijalne pomoći, pruži šansu za korištenje ljetovanja u predsezoni i posezoni za povoljniju cijenu u svim područjima Hrvatske. Mogli bi stvoriti ‘brand name‘ kao zemlja koja predvodi u takvom razmišljanju i akciji te se time staviti u situaciju partnera i poželjnog sudionika u Europi. Time Hrvatska dobiva i produženje sezone. To možda nije toliko interesantno Istri gdje sezona traje i do šest mjeseci. Međutim, ostali dijelovi turističkih regija bi produženjem socijalnih turističkih aktivnosti duže od standardna dva-tri ljetna mjeseca mogli imati prihod koji bi se vremenom mogao proširiti i na ostale krajeve Hrvatske koji su sada u potpunosti zanemareni – naglašava Paladin.
Nadalje, vlasnici objekata za iznajmljivanje i restorana moraju biti spremni na prilagođavanje cijena i prilagođavanju drukčijoj klijenteli. Uz to država bi morala imati sluha te za ovakav vid turizma osigurati oslobađanje od PDV-a kako bi iznajmljivačima i tvrtkama dala poticaj za rad, ustvrdio je Paladin. Također Hrvatska je u svijetu prepoznata kao jaka turistička destinacija, pa bi humanitarni i socijalni turizam kao brand specifičan za Hrvatsku bio šlag na torti. Time bismo, zaključuje, pokazali konkurentima da nije sve samo u zaradi nego da se dio prihoda treba vratiti i ljudima koji ne mogu iz bilo kojeg razloga osjetiti zadovoljstvo odmora.