Fosilna ili mineralna goriva imaju mnogo nedostataka, no njihova je velika prednost to što su – jeftina. Ne začuđuje stoga što su goleme subvencije koje bogati plaćaju za potrošnju i proizvodnju nafte, zemnog plina, ugljena i treseta
Bez fosilnih goriva nema suvremene civilizacije, to je činjenica. Naša ovisnost o ugljenu, nafti i plinu, nažalost, nije upitna, i koliko god tražili alternativne metode, nijedna nije toliko djelotvorna. Energija iz fosilnih goriva obično se oslobađa izgaranjem, pri čemu se oslobađaju za okoliš otrovni i štetni plinovi kao što su ugljikov monoksid, ugljikov dioksid, sumporni dioksid i mnogi drugi. Zabrinjava podatak da se u svijetu svakodanevno povećava potrošnja fosilnih goriva. Prema podacima Međunarodne energetske agencije, od 1973. do 2012. potrošnja primarne energije porasla je za nevjerojatnih 120 posto. Najveći rast bilježe zemlje u Aziji i Južnoj Americi. Primjerice, udjel potrošnje nafte, plina i ugljena 1973. iznosio je oko 76 posto, a danas je oko 80 posto.
Poremećaj zbog škriljevca
Sve ima svoje prednosti i nedostatke, pa tako i fosilna goriva. Nedostaci su svima jasni: glavni su štetan utjecaj na okoliš i ograničena zaliha, sve manje ugljena, nafte i plina u Zemljinoj kori. Prednosti su pak više financijske, zbog čega se fosilna goriva masovno upotrebljavaju. Kad je riječ o ugljenu, prednosti su još velike raspoložive rezerve, relativno jednostavna tehnologija za dobivanje energije (izgaranje), relativno siguran transport te donekle niska cijena. Prednost nafte vidi se u napretku tehnologije koji omogućuje zadovoljenje sve većih potreba, tu su i velike zalihe škriljevca, ali još nije usavršena ekonomična metoda iskorištavanja. Sjedinjene Američke Države vađenjem nafte iz škriljevca uspjele su srušiti njezinu cijenu na svjetskim tržištima iako se očekivalo da će se takva proizvodnja masovno početi gasiti ako barel padne ispod 40 do 50 američkih dolara. To se još nije dogodilo, stoga Amerikanci snažno grabe prema naprijed i još se ne zna gdje im je kraj, ako ga uopće i ima. Prirodni plin najbolje je fosilno gorivo jer se u okoliš ispušta malo stakleničkih plinova. Raspoložive su zalihe ograničene, ali ipak su povećane na temelju novih istraživanja. Plin čisto izgara i njegov transport cjevovodima jednostavan je i jeftin, no veća je opasnost od eksplozije i požara pri vađenju i uporabi.
Kontroverzije povezane s nuklearkama
Prije nekoliko desetljeća suvremena se civilizacije počela agresivno okretati prema nuklearnoj energiji, o čemu svjedoče mnoge nuklearne elektrane u Europi. Francuska, primjerice, ima 58 nuklearnih reaktora, Njemačka devet, a SAD čak 104. Prema nekim podacima, u svijetu je oko 425 nuklearnih reaktora, 60 se gradi i 150 je u planu. Iako nuklearna energija emitira relativno malo plinova u atmosferu, ima velike energetske rezerve, niske proizvodne troškove i veliku pouzdanost u pogonu, ima i prilično nedostataka: odlaganje radioaktivnog materijala tijekom rada pogona i velika količina radioaktivnog materijala nakon prestanka rada elektrane, opasnost i strah od oštećenja reaktora (topljenja jezgre), potreba za posebnim odlagalištima radioaktivnog materijala s dugim razdobljem poluraspada, velik porast troškova zbog zahtjeva za sigurnost i zaštitu okoliša i potencijalna opasnost od havarije elektrane. Primjeri ukrajinskog Černobila i japanske Fukushime itekako su dovoljno upozorenje na opasnosti od te vrste energije.
Pokušaji za prebačaj
Bogate zapadne zemlje i najuspješnije zemlje u razvoju (Kina, Indonezija, Rusija i Južnoafrička Republika) troše i do dvjesto milijardi američkih dolara na godinu za subvencioniranje fosilnih goriva, prema nedavnom izvještaju Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Ta organizacija sa sjedištem u Parizu izvijestila je da njezine 34 članice te Kina, Indonezija, Rusija i Južnoafrička Republika podupiru potrošnju i proizvodnju ugljena, nafte, zemnog plina i treseta umjesto da se aktivno bave klimatskim promjenama. Glavni tajnik OECD-a Angel Gurría upozorio je da treba promijeniti smjer i da vlade troše gotovo dvostruko više novca za subvencioniranje fosilnih goriva nego što bi trebale da bi se ispunili zahtjevi međunarodne zajednice o zauzdavanju klimatskih promjena. Naime, do 2020. cilj je međunarodne zajednice ulagati stotinu milijardi američkih dolara na godinu u zaštitu planeta. Da su u OECD-u ozbiljni u ulaganju napora da se uporabom mineralnih goriva ne ugrožava klima, vidi se i u najavi da će objaviti gotovo osamsto mjera koje podupiru vađenje, oplemenjivanje ili izgaranje fosilnih goriva. Premda OECD-ovi izvještaji pokazuju da državne potpore za fosilna goriva padaju otkad su u 2011. i 2012. dosegnule vrhunac, mjerodavni smatraju da su i dalje previsoke i da potkopavaju trud da se stanje na energetskom tržištu preobrazi.
Svjetski političari i ekolozi već desetljećima pokušavaju prebaciti suvremenu civilizaciju na ekološki prihvatljive izvore energije i zelenu energiju. Pokušava se s energijom vjetra, sunca i vode, no nijedan od tih izvora još nije ni učinkovit ni ekonomski povoljan kao fosilna goriva. Nažalost, to je tako, stoga će se tehnologija vrlo vjerojatno usmjeriti u to da se pokušaju najviše što mogu ublažiti negativne posljedice fosilnih goriva, ali gotovo je sigurno da će se upotrebljavati dokle god ih ima u Zemljinoj kori, odnosno dokle god ih je isplativo vaditi.