Zamislimo na trenutak da nam tešku sliku gospodarstva na zidu drže četiri vijka, fiskalni, monetarni, strukturni i institucionalni. Pretpostavimo da dobro drži samo jedan, a tri su manje ili više labava. Gdje treba vidati da se slika ne sruši?
Svaki dobar majstor trebao bi znati da ako krenemo vidati jedini vijak koji još čvrsto drži umjesto ostala tri, moglo bi se dogoditi ili da i taj rašarafimo ili da pukne, uz jasne posljedice. Mnogi bi, unatoč tome, najradije šarafili po zašarafljenom, a nekako im se baš i ne da ostala tri. A upravo o tome što ćemo učiniti s ta tri ovisi hoćemo li slaviti 30-tu godšnjicu kune ili ne - slikovito je sve (jalove)bure oko čvrste kune na dan njezina 20. rođendana pojasnio guverner HNB-a Boris Vujčić.
Uspoređujući hrvatski dinar (koji nije izdavao HNB nego Ministarstvo financija) i hrvatsku kunu, Vujčić je ustvrdio kako je kuna uspjela ostvariti ono što prethodnici, jugoslavenski i hrvatski dinar, nisu - a to su temeljne funkcije novca: mjere vrijednosti, sredstva razmjene i pohrane vrijednosti. Ovo potonje, doduše, ni kuna nije uspjela probiti do kraja, jer je najveći dio štednje (nekad u njemačkim markama) danas u eurima. Dijelom je to tako i zato što, tvrdi Vujčić, uvijek netko neodgovorno zaziva devalvaciju.
No Nikica Valentić, premijer u vrijeme uvođenja kune i Stabilizacijskog programa (ideja je izronila iz ekipe: Željko Rohatinski, Borislav Škegro, Žarko MIljenović, Božo Prka, Velimir Šonje, Zoran Anušić), otišao je korak dalje ustvrdivši da je sadašnje vrijeme i stanje ekonomije čak i gore nego u ono ratno doba.
- Hrvatska može izgubiti financijsku suverenost, netko će morati shvatiti da je ekonomska situacija temelj stabilnosti, no za je potreban konsenzus, jedinstvo i podrška ekonomskom programu - kategoričan je Valentić dodajući da su tri ključna problema identična u ratno i ovo krizno doba: politička stabilnost bez koje nema potpore programu; pravna sigurnost koja je danas gora nego i ratno vrijeme, a sigurnost investitora jedan je od glavnih generatora rasta; brzina izdavanja raznih dozvola koja je bila brža 90-ih godina nego danas. Kaže kako u Hrvatskoj treba promijeniti dvije trećine propisa koji reguliraju investicije.
- Odgovorno tvrdim da je to jednak problem kao i restrukturiranje. U ono doba smo uspjeli jer smo funkcionirali kao tim, ali i zato što smo imali političku potporu predsjednika Tuđmana - zaključuje Valentić.
Predsjednik Ivo Josipović nije htio povlačiti pitanje precijenjene kune, no ipak je primjetio da kuna ‘živi u opustošenoj šumi u kojoj su gospodarski tokovi potpuno zapušteni‘. Ponovio je Valentićevu tezu o konsenzusu. Uostalom, već smo imali dva, prvi kada smo odlučivali o samostalnosti, drugi kada smo odlučili ući u EU, treći nam sada nasušno treba.
-To ne može provesti jedna Vlada ni dvije ni tri, no da bismo napravili reforme zdravstva, mirovinskog sustava i državne i lokalne uprave mora postojati vizija, cilj i konsenzus - poručio je Josipović.
Sudeći prema raskolu unutar SDP-a, interno nesložnoj koaliciji i potpunoj nespremnosti oporbe da preuzme svoj dio odgovornosti konsenzus je tek priča za laku noć.