Da je moguće biti među boljim zemljama po indeksu ljudskog kapitala, a istovremeno među lošijima u smislu konkurentnosti pokazala je Hrvatska.
Po najnovijoj ljestvici o ljudskom kapitalu nacionalnog vijeća za konkurentnost koje je partner Svjetskog gospodarskog foruma, Hrvatska je na 36. mjestu od 124 zemalja. Isto vijeće samo s drugim partnerom proglasilo je pak lani Hrvatsku predzadnjom po konkurentnosti od 60 zemalja.
Kako je moguće da smo na jednoj ljestvici pri vrhu, a na drugoj pri dnu na prvi pogled nije lako objasniti.
U trenucima krize Hrvatska konkurentnost je pala, no razlozi pada mogu se pronaći i u ovom najnovijem izvješću u kojem je Hrvatska dobro prošla.
Naime, u tom izvješću Hrvatska je među najboljima jedino u segmentu u grupi obrazovanja do 15 godina. Najbolje stoji kod jednakosti upisa djevojčica i dječaka gdje je prva u svijetu i po indikatoru uspješnosti završetka primarnog i sekundarnog obrazovanja gdje je deseta u svijetu.
No, pogled dalje otkriva da u svim drugim kategorijama koje su bitne za konkurentnost Hrvatska stoji jako loše i to najblaže rečeno. U grupi od 15 do 24 godine iznimno je loše stanje kod stope nezaposlenosti gdje je 119. i kod aktivnih tražitelja posla gdje je 114. Ni u kategorijama od 25 do 54 godina, te 55 do 64 godina Hrvatska ne stoji dobro već su indikatori od 90. do 113. mjesta.
Hrvatska dobru poziciju može zahvaliti upravo onim grupama koje ne utječu na konkurentnost – djeci i umirovljenicima. To pojašnjava zašto Hrvatska ima visoki plasman na izvješću o ljudskom kapitalu - zbog kvalitetnog primarnog i sekundarnog obrazovanja - a nisku konkurentnost zbog loših rezultata u grupama gdje je radno aktivno stanovništvo.
I ovaj slučaj pokazuje da svako izvješće i statistiku treba promatrati kroz staru dobru poslovicu – statistika je kao bikini: puno otkriva, a najbitnije skriva.