Migrantska kriza, koja je svakako obilježila prošlu godinu u Europi, po svemu sudeći, više nije kriza i ove će godine biti znatno manji izazov. Nakon mjeseci očajavanja Europljana zbog nepregledne rijeke migranata i izbjeglica, pokušaja dogovora, opasavanja žicom i međusobnog optuživanja stvar je riješena neobično lako, jednostavno, djelotvorno i tipično za zapadnu kulturu – podmićivanjem.
Već nakon preliminarne ponude Europske unije, koju je Turskoj osobno uručila kancelarka Njemačke i EU Angela Merkel, količina ljudi koji prolaze balkanskom rutom prema dvjema zemljama meda i mlijeka, Njemačkoj i Švedskoj (ova malo manje otkako su migranti otkrili da je ondje prilično hladno, i klimatski i ljudski), zamjetno se smanjila.
Milijun i pol novih NijemacaTurska je, naime, prihvatila velikodušnu europsku ponudu od tri milijarde eura, dopunjenu obećanjem o ukidanju viza za turske građane ako se ispune neki preduvjeti i malo efemernijim jamstvima o ‘reenergiziranju’ višedesetljetnih turskih pregovora s EU o članstvu. Posljednje je čista tlapnja, Turska nikad neće biti članica EU, ali to je ionako nevažna stavka, Turcima je koncentracija popustila odmah nakon što su čuli ‘tri milijarde eura’. Konačan dogovor postignut je na sastanku na vrhu u Bruxellesu potkraj studenoga i tako je, zapravo, stvar riješena. U međuvremenu su i mnoge zemlje na ruti počele dizati žicu i uspostavljati konkretan nadzor nad ljudima koji prolaze kroz njih, proradila je i koordinacija među zemljama na ruti pa je Europa na kraju godine mogla pustiti uzdah olakšanja. Samo u prvih šest ovogodišnjih mjeseci u Europsku uniju pristiglo je malo manje od 400 tisuća ljudi, a konačan zbroj do kraja godine mogao bi biti oko milijun ljudi (samo Njemačka, prema neslužbenim procjenama iz listopada, očekuje konačan zbroj pridošlica za ovu godinu od oko 1,5 milijun ljudi). Imajući na umu i službeni dogovor s Turskom, zemljom u kojoj su milijuni izbjeglica iz Sirije i iz koje je val krenuo, kao i doista drastično smanjenje broja ljudi koji pristižu u Europu, sljedeća godina bit će mnogo mirnija u Uniji, barem kad je riječ o masovnom dolasku migranata. Jednostavnije, slavina je zatvorena i ako ne bude ozbiljnijih promjena ili zapinjanja s provedbom dogovorenoga, može se očekivati da će tako i ostati. Slijedom toga, sudbina šengenskog režima i žica koje su ga ozbiljno počele narušavati jasna je: stvari će se u tom smislu vjerojatno početi normalizirati tijekom prve polovine ove godine, a žice polako opet nestajati. Slovenski premijer Miro Cerar, koji se također odlučio za žicu, odmah je nakon samita najavio prestanak daljnjeg postavljanja žice na granici s Hrvatskom, sugeriravši i kako će već postavljena žica ove godine biti uklonjena ovisno o razvoju situacije. Vrijedi li to i za autokratskoga mađarskog premijera Viktora Orbána, teško je ocijeniti, žica bi u Mađarskoj mogla ostati na svome mjestu još neko vrijeme.
Neusporedive usporedbeKad je riječ o procjeni utjecaja imigranata na ekonomiju, ona je obično pozitivna, ali istodobno neadekvatna za tu neuobičajenu situaciju. Osim toga ekonomske su procjene jedno, a ukupno uklapanje pridošlica i učinak na društvo zemlje domaćina nešto sasvim drugo. Većina istraživanja poziva se na dosadašnja iskustva s imigracijom, no malo se koje može usporediti s takvim naglim premještanjem, u nekim slučajevima gotovo cijelih, država u druge države, i to uglavnom samo u dvije, sve u rasponu od oko godinu dana. Nezaposlenih, katkad je teško vjerovati, ima i u Europskoj uniji (22 milijuna u rujnu) i oni, u svakom slučaju, imaju prednost pred imigrantima iz trećih zemalja. Drugim riječima, Njemačkoj može nedostajati IT inženjera, liječnika ili njegovatelja, ali prije nego što za te poslove mogu konkurirati svježe pristigli imigranti iz trećih zemalja priliku će imati radnici iz EU. Prema blogu uglednoga briselskog Instituta Bruegel, fiskalni učinci imigracije obično su pozitivni iako malo manji u odnosu na domicilno stanovništvo. Prevedeno, imigranti više uplaćuju državi u sklopu poreza i davanja nego što od nje dobiju u uslugama (zdravstvo, socijalna pomoć, olakšice itd.), no zato manje od lokalnog stanovništva. Najnovija će vojska ljudi Njemačku, u koju gotovo isključivo žele ići migranti iz vala, prema procjenama, stajati desetak milijardi eura samo 2015. godine, ali kako upozorava blog, to nije bačen novac, već svojevrsni poticaj domaćoj potražnji. Ne treba se zato brinuti za Njemačku, suficit državnog proračuna svejedno će rasti s 0,3 na 0,6 posto BDP-a u 2016.
Učinak na nadnice To zanima računovođe, a obične građane mnogo više muči učinak na tržište rada i nadnice. Načelno, poslodavci obično trljaju ruke zbog (još) veće konkurencije na tržištu, nižih cijena rada (što u formalnoj ekonomiji donekle sprečava minimalac) i veće potražnje (novi ljudi ujedno su novi potrošači), a radnici, očekivano, reagiraju malo opreznije. Dosadašnja istraživanja pokazala su da najlošije prođe cijena niskokvalificiranog rada, koju svježa konkurencija nerijetko sruši i tako izgura lokalnu radnu snagu, no ukupni je negativni učinak na tržište rada u cjelini malen ili ga nema. To je ujedno jedan od važnih izvora širih društvenih trzavica između imigranata i domicilnog stanovništva, iako nipošto jedini. Jedni se osjećaju izgurani s tržišta rada i krive imigrante za niže nadnice ili manjak radnih mjesta, drugi pak nisu zadovoljni niskim prihodima, izolacijom i slabom kvalitetom života jer su priželjkivali bolje. Ekonomisti se obično slažu da je imigracija načelno pozitivna stvar za neku ekonomiju, međutim, učinci variraju od situacije do situacije i različito pogađaju različite segmente unutar društva. Recimo, visokokvalificirana lokalna radna snaga ima najmanje razloga za brigu, i za nalaženje posla i za vrijednost svoga rada, što uglavnom vrijedi i za visokoobrazovane imigrante, ali lošija je situacija na nižim razinama. Trenutačna europska situacija specifična je zbog goleme količine veoma raznovrsnih ljudi koji su u kratkom roku nagrnuli u samo nekoliko zemalja EU, i to u uvjetima anemičnoga gospodarskog oporavka, pogoršanih uvjeta na tržištu rada i dosadašnje imigracije, od koje se velik dio dosad nije dobro uklopio. Ipak, novi ljudi znače nove potrošače, i to je iznimno važan pozitivni učinak na ekonomski koncept ovisan o potrošnji, zato mnoge procjene naglašavaju neutralizirajući učinak povećane potražnje na eventualno sužavanje tržišta rada i smanjenje cijene rada u nekim sektorima.
Emotivni pristup Najveći problem u raspravi o učincima imigranata na zemlje domaćine emotivan je pristup obiju strana koji racionalnu raspravu čini gotovo nemogućom. Protivnici imigracije upozoravaju isključivo na negativne učinke i preuveličavaju ih, zagovornici pak na pozitivne, ali uz jednako pretjerivanje. Znanstveni pristup, premda općenito uravnoteženiji i čvršće utemeljen na brojkama, često pati od sličnih nedostataka, ovisno o radnoj tezi znanstvenika koji provode istraživanje. Nadalje, ekonomska je analiza upravo to, ne uzima u obzir šire društvene posljedice, koje se ne mogu zanemariti. Iskustvo, na kojem se redovito temelje ekonomske analize, u tome je nedvosmisleno: velik broj imigranata koji su proteklih desetljeća, pa i stoljeća u nekim slučajevima, dolazili u zapadnoeuropske zemlje iz udaljenijih krajeva nije se dobro uklopio u novu sredinu. Štoviše, nerijetko se i njihova djeca, rođena i odrasla u tim zemljama (što znači da nemaju neke očite hendikepe svojih roditelja, poput jezika ili državljanstva), osjećaju izolirano i neuklopljeno u širu sredinu, zbog čega postaju društveno rizična skupina. Sasvim pojednostavnjeno, imati posao nije nikakvo jamstvo istinske integracije u novo društvo, i upravo to više zabrinjava od samih ekonomskih učinaka imigracije, odnosno ono što je u srži sve snažnijeg otpora imigraciji u Europi. Nova godina stoga bi Europi mogla donijeti snažniju konkurenciju na ionako izazovnome tržištu rada u zemljama koje prihvate migrante, jačanje sive ekonomije (zapošljavanje na crno jeftinijih imigranata), kratkoročno veće troškove zbog njihova zbrinjavanja (pritisak na državni proračun), ali i vjerojatno veći gospodarski rast na malo dulji rok, ovisno o brzini ulaska imigranata na tržište rada. Najveći izazov pak bit će uklapanje svih tih ljudi u novo društvo.