Brojni su poslovni subjekti nemalo iznenađeni spoznajom da Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Nar. nov., br. 133/12.) koji je na snazi od 1. siječnja 2013. nameće dodatne obveze i poduzetnicima koji izlazne račune ne naplaćuju gotovinom.
Iako sve izlazne račune naplaćuju primanjem novčanih doznaka na transakcijski račun u poslovnoj banci, izdavanje računa ipak moraju uskladiti sa Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom. Prema tumačenjima Ministarstva financija, obveznici fiskalizacije koji ne naplaćuju gotovinom ne provode postupak fiskalizacije računa, ali se na njih odnose tri obveze iz Zakona: moraju donijeti opći akt propisanog sadržaja, proširiti sadržaj izlaznih negotovinskih računa i na mjestu na kojem izdaju račune vidljivo istaknuti naljepnicu da je kupac dužan uzeti račun.
Prostor i numeriranje U općem aktu treba odrediti što se za potrebe propisa o fiskalizaciji smatra zasebnim poslovnim prostorom kao dijelom poslovne cjeline poduzetnika. To može biti zatvoreni ili otvoreni poslovni prostor, dio ili više dijelova jednoga poslovnog prostora u kojima se obavlja različita djelatnost, čak i prostor kojim se koristi samo povremeno ili privremeno. Ovisno o prirodi djelatnosti, organizaciji poslovanja i drugim objektivnim i subjektivnim razlozima i potrebama, poduzetnik samostalno odlučuje koja poslovna cjelina predstavlja zaseban poslovni prostor i u općem aktu određuje način označavanja tog prostora (slovima, brojevima ili kombinacijom slova i brojeva).
Također, u općem aktu treba odrediti način numeriranja izlaznih računa počevši od 1 do n, pri čemu poduzetnik sam bira između mogućnosti da brojevi računa slijede brojevni niz u svakom poslovnom prostoru ili prema svakom naplatnom uređaju. Naravno, s obzirom na to da se negotovinski računi u pravilu ispisuju na računalu, za te se svrhe računalo poistovjećuje s naplatnim uređajem. Poduzetnik nikomu ne dostavlja opći akt i ne obavještava Poreznu upravu o poslovnim prostorima ni o operaterima koji izdaju račune.
Isti rokovi Izlazni negotovinski računi također moraju imati nove dodatne podatke, ali manje od gotovinskih računa. Na njima treba navesti sat i minutu izdavanja, oznaku osobe koja radi na naplatnom uređaju (računalu) i koja je izdala (ispisala) račun te oznaku načina plaćanja. Redni brojevi izlaznih računa moraju slijediti pravilo numeriranja određeno u općem aktu, a broj računa mora sadržavati i oznaku poslovnog prostora te oznaku naplatnog uređaja. Negotovinski računi se ne fiskaliziraju, njima Porezna uprava ne dodjeljuje identifikator i nemaju kodnu oznaku izdavatelja računa.
Rokovi u kojima su poduzetnici koji uopće ne posluju gotovinom dužni proširiti sadržaj negotovinskih računa identični su rokovima faznog uvođenja fiskalizacije gotovinskih računa. Od 1. siječnja 2013. obveza je uvedena za srednje i velike poduzetnike te za ugostitelje, od 1. travnja uvodi se za trgovce, samostalna zanimanja i djelatnost popravka motornih vozila, a od 1. srpnja za sve ostale obveznike. Npr., veletrgovina koja isključivo prodaje drugim poslovnim subjektima i sve naplaćuje žiralno mora od 1. travnja 2013. prilagoditi sadržaj računa i prije toga donijeti opći akt propisanog sadržaja. Jednako tako, novinar ili revizor koji obavlja samostalnu djelatnost i vodi poslovne knjige mora obaviti sve opisane radnje i prilagoditi sadržaj svojih izlaznih računa, iako zbog zahtjeva iz posebnih propisa sve primitke naplaćuju isključivo primanjem uplata na žiro-račun.
Čudna obavijest Nejasni su razlozi zbog kojih Ministarstvo financija poduzetnicima nameće troškove vezane uz izmjenu računalnih programa i dodavanje podataka na negotovinskim računima. Svaki se negotovinski račun u skladu s propisima o PDV-u pojedinačno upisuje u Knjigu izlaznih računa, a promet i naplata mogu se lako kontrolirati preko transakcijskog računa u poslovnoj banci. U poslovnim transakcijama s drugim poduzetnicima dobra se često otpremaju iz skladišta na temelju izdatnice, a račun se izdaje naknadno, pa se nameće pitanje opravdanosti iskazivanja dodatnih podataka na računu koji je naknado sastavljen u knjigovodstvu poduzetnika ili možda u knjigovodstvenom servisu.
Svojevrsni je ‘biser‘ zahtjev da se i na mjestu gdje se izdaju negotovinski računi mora vidljivo istaknuti obavijest o obvezi uzimanja računa. Negotovinski računi u pravilu se kupcu šalju poštom ili kurirskom dostavom. Upitno je koga obavijest treba upozoriti da uzme račun.Mjere kojima se pojačava nadzor nad iskazivanjem gotovinskog prometa više su nego dobrodošle. No teško je prepoznati koliko će poreznom nadzoru koristiti podatak u koji je sat i minutu izdan negotovinski račun i s kojeg je računala ispisan.