Čavel v glavi: Bizarni protest trojice ilegalnih migranata u Ježevu

Nesvakidašnja drama događala se u ponedjeljak 12. listopada 1998. u Prihvatilištu za strance u Ježevu. Čuvar u Prihvatilištu za strance u Ježevu nakon doručka je trojicu rumunjskih državljana zatekao u sobi s  - čavlima u glavi. Prizor je podsjećao na Dreletov 'Čavel v glavi', satiričnu pjesmu objavljenu četiri godine ranije, samo što su ovaj put čavli u glavama bili stvarni. Odmah su prebačeni na Hitni prijam KB Dubrava, gdje im je pružena liječnička pomoć. Policija je taj događaj odmah klasificirala kao pokušaje samoubojstva.

Drama oko liječničke intervencije

Trojica mladih Rumunja (20, 22 i 28 godina) u Hrvatsku su ilegalno ušli u nedjelju, s još desetak zemljaka, bez putovnica i bez novca. Uhićeni su i prebačeni u Ježevo, gdje su čekali izgon iz Hrvatske. U KB Dubrava najprije nisu dopuštali liječničku intervenciju. Čavli su ipak izvađeni te večeri, nakon dodatnih razgovora uz pomoć prevoditelja i uz sudjelovanje predstavnika rumunjskog veleposlanstva.

Jedan samoozlijeđeni zadržan je na liječenju, a dvojica su puštena iz bolnice i pregledana u Klinici za psihijatriju u Vrapču. Liječnica je smatrala da nema razloga za zadržavanje na psihijatriji pa su vraćeni u Prihvatilište. 

'Opet bih si zabio čavao u glavu'

Trojac je prethodnog dana drugi put uhićen u ilegalnom prelasku granice. Prvi put pokušali su ući iz Mađarske, a sad iz Srbije.  Kod prve deportacije isplaćeno im je 50 njemačkih maraka za transportne troškove, što je za tadašnje rumunjske prilike bio značajan iznos.

Svojim neobičnim činom zahtijevali su ubrzanje postupka i tražili od službenika Veleposlanstva da im izda putovnice i organizira što brži odlazak iz Hrvatske. Zašto su bili spremni na tako drastičan čin, dvojica Rumunja objasnila su sljedećeg dana novinarima Večernjeg lista.

Anton Marian Bozgan, radnik u tvornici boja, u Rumunjskoj je ostavio oca i dvojicu braće. Hrvatska mu je bila samo usputna postaja na putu preko Slovenije do Italije, gdje se nadao pronaći posao. Iako nije imao ni talijansku vizu ni radnu dozvolu, najavio je da će i nakon ponovne deportacije pokušati ilegalno stići do Italije.

Još odlučniji bio je Constantin Sebastian Luca, koji je izjavio da bi si ponovno zabio čavao u glavu, pa i dublje, jer je za njega boravak u Ježevu bio samo gubljenje vremena. Pod svaku cijenu želio je otići na Zapad, ne želeći provesti život u bijedi poput svojih roditelja. U Rumunjskoj su mu ostali i djevojka i braća.

Samoranjavanja nisu bila rijetkost

Tragom ovog događaja hrvatska je javnost saznala da samoranjavanja nisu rijetkost u Ježevu, a glavni protagonisti su Rumunji i Albanci. Najčešće se radilo o razbijanju stakala kojima su si zatim rezali žile na rukama, vratu i prsima. Razlozi za to su želja da budu prebačeni u bolnicu iz koje je lakše pobjeći ili bar da ubrzaju deportaciju kako bi ponovno pokušali put prema Zapadu.

Hrvatska je oduvijek bila na migrantskoj ruti. U novijoj povijesti u 1990-ima tom su se rutom koristili i izbjeglice iz ratom zahvaćene bivše Jugoslavije i ekonomski migranti iz Rumunjske, Albanije te drugih tranzicijskih država istočne Europe, privučeni mogućnostima života i rada na Zapadu.

Vrhunac krize 2015.

U međuvremenu je rastao udio migranata s Bliskog Istoka i iz Afrike. Migrantska kriza svoj je vrhunac imala 2015., kad je registrirano više od milijun ilegalnih dolazaka u države EU, ponajviše iz Sirije, Afganistana i Iraka. 

Kasnije se kriza smirila, ali nakon pandemije dolazi do novog migrantskog vala. Frontex je u 2023. evidentirao oko 380.000 ilegalnih prelazaka vanjske granice EU. Broj ilegalnih prelazaka nakon toga je pao na 178.000 u 2025., a posebno je smanjen promet na zapadnobalkanskoj ruti.

Od rezanja žila do masovnih utapanja

U proteklih dvadesetak godina mnogo se toga promijenilo u ilegalnim migracijama. Granice se strože nadziru uz pomoć visokotehnoloških uređaja – termovizijskih kamera i dronova. Promijenila se struktura migranata – nekad su na Zapad bježali stanovnici tranzicijskih država Istočne Europe, a danas dominiraju ljudi koji dolaze iz ratom pogođenog Bliskog istoka, Sahela i subsaharske Afrike, često nakon putovanja dugog nekoliko tisuća kilometara: Sirijci, Afganistanci, Egipćani, Pakistanci, Bangladešani, Malijci, Senegalci, Sudanci i Eritrejci.

Nekad su migranti iz obližnjih država imali na raspolaganju više pokušaja, a danas se najčešće za bijeg potroši cijela ušteđevina. Zato očaj bjegunaca poprima drugačije razmjere. Nekad su se rezale žile i zabijali čavli u glave. Danas je rizik još veći, što pokazuje nedavni događaj na Kupi. U ilegalnom prelasku granice utopilo se petero migranata, 14 ih je uspjelo prijeći rijeku, a još petero spasio je hrvatski policajac koji je skočio u rijeku, uz pomoć kolege i građana.

Od početka godine u Hrvatskoj je u ilegalnom prelasku granice poginulo 30 osoba, od kojih se 16 utopilo. 

Dreletov 'Čavel v glavi' bio je humoristična parodija u kojoj si Zagorec zbog životnih nedaća zabija čavao u glavu. Stvarni čavli koje su rumunjski migranti zabili u vlastite glave četiri godine kasnije bili su simptom posve drukčijeg fenomena - vala tranzicijskih migracija prema Zapadu. Danas, gotovo tri desetljeća poslije, kada se na migrantskim rutama broje utopljeni i nestali, ježevski slučaj s tri čavla ostaje tek bizarna epizoda iz jednog drukčijeg migracijskog doba.