Na današnji dan

Financijska kriza: Kako je Hrvatska saznala da je 'u banani'

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

Premijer Sanader tek je 19. studenoga 2008. priznao sindikatima: 'Bez dramatike, visimo o niti!' Ostali smo 'visjeti' punih šest godina

Med i mlijeko tekli su Hrvatskom u 2007., godini u kojoj je u SAD-u buknula velika financijska kriza. Domaći poduzetnici su ostvarili najbolje rezultate poslovanja u povijesti. Sve kompanije realnog sektora  povećale su prihode za 10,5 posto. 

Nevolje u raju naslućuju se početkom 2008.

Potkraj veljače 2008. prvi čovjek Hrvatskoga Telekoma Ivica Mudrinić predstavio je rezultate kompanije i objavio odluku o isplati cjelokupne dobiti u obliku dividende od 29,56 kuna po dionici. Poslije će se ispostaviti da su rezultati poslovanja kompanija poput HT-a 2007. bili među rijetkim dobrim vijestima s financijskoga tržišta. 

Nevolje u raju već su se mogle naslutiti. Bilo je samo pitanje kad će se puknuće američkoga nekretninskog balona osjetiti i u Hrvatskoj. Jedno od upozorenja bilo je stagnacija uvoza. Nervoza se polako uvlačila u poslovnu zajednicu. Iako su poduzetnici još jahali na valu prosperiteta, počeli su povlačiti i obrambene poteze. Već potkraj 2007. nastupila je dotad nezapamćena velika sječa prvoga menadžerskog ešalona.

Prema Liderovu istraživanju, u samo petnaest mjeseci čak tridesetak kompanija od stotinu najvećih smijenilo je direktore odnosno predsjednike uprava, a mnogo promjena dogodilo se i na mjestima članova uprava, direktora prodaje i marketinga ili financijskih direktora. 

Skupa škola za ulagače

Kotač globalne financijske krize pokrenuo se još u ljeto 2007. Sve je kulminiralo početkom listopada 2008., kada je indeks Dow Jones u samo osam trgovinskih dana potonuo 22 posto. Do ožujka 2009. vrijednost američkih dionica praktički se prepolovila. Potonuće Njujorške burze itekako se prelilo na Zagrebačku, koja je u tom razdoblju pala još više: CROBEX je izgubio čak 76 posto vrijednosti!

Prvi je nastradao uzak sloj ulagača na Zagrebačkoj burzi, pogotovo onih koji su nastojali iskoristiti zamah iz 2007. S obzirom na to da je pohlepa obično jača od razuma, brojni ulagači dizali su kredite i za to zalagali dionice. Međutim, s padom vrijednosti njihova portfelja ispod ugovorene razine pokrića banke su aktivirale margin call, odnosno pozivale su klijente da pad vrijednosti podmire uplatom u novcu ili doregistracijom novih dionica kako same ne bi morale prodavati založene dionice. 

Nikada se nije doznalo koliko su novca na taj način izgubili neoprezni ulagači, ali situacija nije bila nimalo bezazlena. Zbog neoprezna ulaganja ljudi su ostajali ne samo bez obezvrijeđenih dionica nego su bili i prisiljeni otplaćivati kredite prodajom nekretnina i tek kupljenih novih modela automobila, nerijetko ispod cijene. 

Sanaderovo priznanje

A još nedavno, 2007., hrvatski je BDP nastavio velik rast od 5,1 posto; pa i kad je 2008. postalo jasno da sve ide kvragu, po inerciji je narastao za još dva posto. Unatoč sve očitijim znakovima krize, politički vrh još mjesecima nije javno priznavao njezine razmjere. Tek u studenome te godine premijer Ivo Sanader priznao je da smo u banani. 

Na sastanku sa sindikatima javnih i državnih službi 19. studenoga 2008. svoju je ponudu o zamrzavanju plaća na šest mjeseci potkrijepio dramatičnim oslikavanjem aktualnog trenutka. Podsjetio je na utjecaj svjetske ekonomske krize na situaciju u Hrvatskoj rekavši: „Bez dramatike, visimo o niti”, na što je dodao kako je dogovor socijalnih partnera nužan da bi nam sutra svima bilo bolje, otkriveno je na stranicama Sindikata državnih i javnih službi. 

„Kolokvijalno rečeno, u banani smo”, rekao je. 

Poduzetnici mislili: Brzo će proći

Još tada je u poslovnoj zajednici vladalo uvjerenje da će kriza trajati relativno kratko; posebno je takvu logiku podgrijavala politika. HDZ-ova većina donijela je potkraj godine proračun za 2009., u kojemu su bili planirani 6,5 posto veći rashodi i 5,3 posto veći prihodi. Naravno, uskoro se pokazalo da su takve projekcije nerealne. 

Uslijedio je novi šok: u srijedu 1. srpnja 2009. premijer Ivo Sanader iznenada je na konferenciji za novinare objavio da je podnio ostavku, i to bez ikakva suvisla obrazloženja. Na ponovljeno pitanje samo je dodao da neprincipijelno blokiranje Hrvatske u pregovorima s Europskom unijom ima veze s njegovim odlaskom. Aktivirao je saborski mandat i odmah ga stavio u mirovanje, no potkraj godine počelo ga se u medijima povezivati s istragama zbog korupcije. Sve je završilo uhićenjem, nizom sudskih procesa i presudama.

Kosor kao stečajna upraviteljica

Za to vrijeme Vladu i HDZ nastavila je voditi Jadranka Kosor, koju je Sanader praktički oktroirao na te pozicije kako bi se izbjegli prijevremeni izbori. Njezin kratki, dvoipolgodišnji mandat ostao je upamćen po porezu na plaće – odmah prozvanom haračem, ali treba reći da je njezin posao ostao podcijenjen – i u državi i u stranci. No, nije imala nikakve izglede za pobjedu na parlamentarnim izborima – kad god se održali. Funkcionirala je kao svojevrsna stečajna upraviteljica. 

Milanović prekasno završio recesiju

Dok je većina država već 2010. ušla u fazu rasta, Hrvatska je još nekoliko godina stagnirala. SDP-ova Vlada Zorana Milanovića tek je pri kraju mandata uspjela izvući državu iz šestogodišnje gospodarske krize. 'Kolokvijalno rečeno' – bili smo šest godina u banani, koja je srušila čak troje premijera.

Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju