Biznis i politika
Zašto nema recesije? Tri razloga i četiri moguća scenarija
8. listopada 2026.
Nabava 2026. Mirela Senica
foto Ratko Mavar
Na 21. konferenciji o nabavi u organizaciji HUND-a i Lidera govorilo se o razlozima izostanka recesije, rizicima financijskog sloma i budućnosti kapitalizma
Zašto svijet još nije pao u novu veliku recesiju, koliko dugo gospodarstvo može izbjegavati uobičajene ciklične krize i prijeti li nam zbog toga još veći financijski slom?
O tim je pitanjima na 21. konferenciji o nabavi, koju u zagrebačkom hotelu Sheraton organiziraju Hrvatska udruga nabavne djelatnosti (HUND) i poslovni tjednik Lider, govorio glavni urednik Lidera Miodrag Šajatović. U predavanju neobičnog naslova 'Zašto bumbar ipak leti ili zašto svijet još nije pao u recesiju' iznio je nekoliko mogućih scenarija razvoja svjetskoga gospodarstva, od nastavka izbjegavanja recesije do velikog financijskog sloma, pa čak i kraja kapitalizma kakav poznajemo.
Konferenciju je otvorila predsjednica HUND-a Mirela Senica, osvrnuvši se na aktivnosti udruge i razvoj novih projekata. Posebno je izdvojila Procurement Café, brend koji je prije godinu dana najavljen upravo na konferenciji o nabavi, a u međuvremenu se pokazao kao iznimno dobra ideja. Sljedeći Procurement Café održat će se 3. prosinca, najavila je Senica.
Podsjetila je i na Adria Procurement Event, održan u travnju u Opatiji, te najavila novo izdanje za 15. travnja iduće godine, također u Opatiji.
Hrvatski koncept zainteresirao i Kineze
HUND je aktivan i na regionalnoj razini, a od 2007. godine član je Međunarodne federacije za upravljanje nabavom i opskrbom (IFPSM). Ove je godine Zagreb posjetila delegacija te organizacije, a kako je istaknula Senica, gostima se posebno svidio koncept Procurement Caféa, koji žele uvesti i u Kini.
Senica je predstavila i knjigu Helene Popović Petrušić 'Nabava kao ogledalo upravljanja', koja govori o ulozi nabave u poslovnom sustavu.
Zašto bumbar leti, a svijet izbjegava recesiju?
Šajatović je u svom predavanju slikovito opisap kako bumbar ima veliko tijelo i mala krila pa, prema pojednostavljenom tumačenju aerodinamike, ne bi trebao moći letjeti. Ali ipak leti. Uz to, ima sposobnost regulacije tjelesne temperature, zbog čega može izlaziti na cvijeće i kada je hladno, dok pčele još nisu aktivne. Upravo je tu neobičnu sposobnost Šajatović iskoristio kao metaforu za svjetsko gospodarstvo koje, unatoč brojnim rizicima, uspijeva izbjeći novu veliku recesiju.
Postavio je tezu da od 2009. godine u svijetu izostaju uobičajene ciklične recesije, koje bi se, prema njegovoj ocjeni, trebale događati otprilike svakih sedam godina.
– Bolje je imati tri manje recesije nego da nas pogodi jedna velika! – poručio je Šajatović.
Objasnio je da ciklične recesije imaju i svoju funkciju u gospodarstvu jer omogućuju svojevrsno čišćenje tržišta od loših tvrtki i otvaraju prostor novima. U redovitim recesijama smanjuje se i mogućnost pretjeranog, odnosno neodrživog zaduživanja.
Iznio je pritom još jednu tezu: da bi redovite recesije možda utjecale i na smanjenje broja ratova. Naime, velika potražnja za energentima omogućuje zemljama poput Rusije ostvarivanje visokih prihoda kojima mogu financirati ratove.
Tri razloga zbog kojih izostaje recesija
Zašto onda recesije izostaju? Šajatović je izdvojio nekoliko mogućih razloga.
Prvi je unaprijeđeno upravljanje monetarnim politikama, koje središnjim bankama omogućuje učinkovitije reagiranje na gospodarske poremećaje. Drugi je strah koji je nakon iskustva velike financijske krize 2008. godine zavladao među političkim i financijskim elitama.
Treći razlog nazvao je 'ludilom emitiranja novca'. Kako je istaknuo, danas više nije vijest kada se u financijski sustav ubrizgavaju milijarde. Središnje banke emitirale su goleme količine novca, koji je u velikoj mjeri završio kod najbogatijih, a oni su ga usmjeravali prema investicijskim fondovima. Kapitala i dalje ima u izobilju pa se novac, prema njegovim riječima, dijeli šakom i kapom.
– Što će biti, vidjet ćemo po financijskim potresima. Spominje se pucanje balona, a to bi se moglo dogoditi na tržištu državnih obveznica. Američko Ministarstvo financija već se zadužuje uz kamatnu stopu od oko pet posto, a rastu troškovi zaduživanja i drugih država – upozorio je Šajatović.
Europa između SAD-a i Kine
Govoreći o posljedicama globalnih gospodarskih odnosa za Europsku uniju, Šajatović se osvrnuo na rašireno mišljenje da se Kina i SAD međusobno sukobljavaju, a pritom obje strane gospodarski pritišću Europu.
Međutim, upozorio je da i Kini i SAD-u treba platežno sposobna Europska unija, zbog čega takve odnose ne treba promatrati isključivo kao borbu u kojoj Europa nužno gubi.
Osvrnuo se i na tvrdnje da će Kina gospodarski nadvladati ostatak svijeta. Podsjetio je da je kinesko gospodarstvo od 2009. godine znatno usporilo te da je stopa rasta s dvoznamenkastih razina pala na približno pet posto.
– Naš je problem što smo se intelektualno ulijenili. Ekonomska struka nema vlastitih ideja, nego se čeka da Bruxelles nešto smisli. Mnogi misle da je rješenje u povećanju produktivnosti i stvaranju proizvoda s većom dodanom vrijednošću. Iako je to pomalo izlizana briselska fraza, ona se može prihvatiti, ali uz dodatak da treba biti otporniji. To ne znači da vas kriza neće pogoditi, nego je važno da vas ne paralizira – rekao je Šajatović.
Od kratke recesije do velikog financijskog sloma
Na kraju predavanja Šajatović je predstavio nekoliko mogućih scenarija razvoja svjetskoga gospodarstva, s obzirom na dugotrajni izostanak uobičajenih cikličnih recesija.
Prvi je scenarij da je ekonomska znanost toliko napredovala da se recesije više neće događati. Drugi podrazumijeva mogućnost izazivanja kratke ciklične recesije, koja bi omogućila svojevrsno resetiranje gospodarstva bez težih posljedica.
Treći je scenarij veliki financijski slom. Šajatović je podsjetio da će se za tri godine obilježiti stota obljetnica 'crnog utorka' 1929. godine, jednog od ključnih događaja velikog sloma njujorške burze, nakon kojega je uslijedila Velika depresija.
No spomenuo je i četvrtu, radikalniju mogućnost – kraj kapitalizma kakav danas poznajemo, pri čemu bi nove kompanije, zahvaljujući razvoju umjetne inteligencije, mogle postati svojevrsni novi feudalci.
Ipak, umjetna inteligencija mogla bi donijeti i sasvim drukčiju budućnost.
– Da, umjetna inteligencija može uništiti čovječanstvo, ali možda će toliko napredovati da ćemo joj prepustiti izradu modela globalne ekonomije zahvaljujući kojem će nestati siromaštvo, očuvati se ekosustav, a tvrtke će i dalje moći ostvarivati profit – zaključio je Šajatović.
čitajte lider u digitalnom izdanju
