Što idealni nabavni tim treba raditi u sezoni jesen/zima? Koji 'borbeni' popis stvari direktor nabave morati imati u glavi i na papiru, kako bi njegova tvrtka preživjela u nadolazećim vremenima?
Odgovore na ova pitanja dao je Zlatko Bazianec, voditelj hrvatskog ureda Deloitta na drugom danu konferencije Nabava za novo normalno, koju na online platformi organiziraju Lider i Hrvatska udruga nabavne djelatnosti.
Top deset aktivnosti koje naveo jesu: zaštiti ljude i kolege i pametno organizirati timove ukoliko korona 'uđe' u organizaciju, fokusirati se na prvu liniju nabavnog lanca, osvijetliti što se događa na drugoj i trećoj liniji koliko god je moguće, aktivirati alternativne dobavljače kako bi se smanjila dužina opskrbnog lanca, ažurirati planove skladištenja i zaliha, bolje pratiti ulaznu logistiku, pripremiti se za eventualno zatvaranje tvornica i proizvodnje, planirati proizvodnju, procijeniti outbound logistiku i pripremiti dodatne opcije i kapacitete, uspostaviti globalni scenarij razumijevanja kako će se situacija s pandemijom ubuduće razvijati.
Bazianec je održao prezentaciju baziranu na međunarodnom istraživanju Deloitta o tome što trenutno rade nabavni direktori diljem svijeta. Ispričao je kako u Deloittu prepoznaju tri faze krize koje prepoznaju kao zasebne cjeline: odgovor na krizu oporavak i rast. Tako 44 posto direktora nabave misli da je u fazi oporavka dok ih 22 posto smatra da su i dalje u fazi čistog odgovora na krizu.
- U fazi odgovora pokušavamo shvatiti kakvi su lanci nabave, radimo nove strategije i kontrole zaliha i fokusirani smo na tijek novca, stiskanje dobavljača za produljenje roka plaćanja koliko je to moguće. Velike korporacije traže jaču poziciju u novcu. U fazi oporavka rade se programi troškovne optimizacije, pokušava se shvatiti što se događa iza prvog lanca nabave putem raznih digitalnih alata, radi se racionalizacija portfelja i materijala. Ako gledamo na čemu se u prethodnom razdoblju najviše radilo, možemo reći da se, osim rješavanja problema kako da roba dođe do tvornice, najviše radilo na jačanju gotovinske pozicije, odnosno na tome kako povećati prosječan broj dana plaćanja dobavljačima. Dvije trećina kolega u nabavi to ima kao prioritetnu zadaću – rekao je Bazianec.
Druga zadaća je kako proširiti lanac s novim dobavljačima, uvesti alternativnog B dobavljača u slučaju da prvi nije u mogućnosti isporučiti robu. – Vrlo malo tvrtki radilo je na konsolidaciji dobavljača, uglavnom se agresivno tražilo naći nekoga drugoga. Dobra je hipoteza da svi žele vidjeti što se događa iza našeg dobavljača no većina ne vidi tu sliku. Možemo se lagati da vidimo do drugog, trećeg lanca nabave no prava slika je drukčija. Postoje razni digitalni alati za praćenje no u praksi nisam vidio niti jedan dobar primjer. Suštinskog pregleda ne možete imati jer je sustav vrlo kompleksan, svatko ima na stotine drugih dobavljača, a dovoljno je da jedan ima problem – nastavlja Bazianec.
No globalni lideri u nabavi ipak imaju neki pregled, barem u drugoj liniji, imaju digitalna rješenja koja koriste i uspjeli su proširiti bazu dobavljača, da barem za kritične robe imaju alternativu. Ova kombinacija čini pobjednika korone.
Bazianec je spomenuo 13 trenutnih rizika u nabavi: upravljanje nabavom (dobavljačima), operativni rizik (nedostupnost robe), ekonomski učinak ugovora, rizik kompleksnosti sustava, vrijeme isporuke, kvalitetu proizvoda i usluga vezanu za nove dobavljače, legislative i regulativne restrikcije, financijski rizik dobavljača (puno tvrtki u sljedećem udaru neće imati financijske snage za preživljavanje), operativni rizik dobavljača (tvornice se zatvaraju uslijed lockdowna), socijalni rizik (ako radite s dobavljačima koji imaju malodobnu radnu snagu), reputacijski rizik, rizik od prevara te rizici iza druge ili treće linije iza nabavnog lanca.
Na pitanje sudionika koje su realne procjene oporavka hrvatskog tržišta, istaknuo je da partneri s kojima njegova tvrtka surađuje uglavnom procjenjuju ovogodišnji pad za 10 posto, a u idućoj godini stagnaciju.
- Pitanje je koliko Hrvatska ima 'zraka za ronjenje', koliko smo rezervi skupili u par dobrih godina zdravih bilanci. Mislim da je za Hrvatsku 18 mjeseci predugačko razdoblje, a 12 bi bilo idealno. Realno mislim da ćemo pričekati iduću zimu. No, situacija je različita po industrijama. U nekima su padovi grubi i nejasno je kako će preživjeti iduća tri mjeseca, a neke funkcioniraju dobro i u ovim uvjetima – zaključio je Bazianec.
Vesna Jungić, direktorica nabave globalne tvrtke Hemofarm i čanica Uprave Hrvatske udruge nabavne djelatnosti održala je na neki način psihološko predavanje o tome koje su prednosti baziranja kulture poslovanja na svojim snagama, umjesto na slabostima.
Istaknula je jedno Gallupovo istraživanje provedeno u šest zemalja: SAD-u, Japanu, Kanadi, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Kini, temeljeno na pitanju 'što bi vam pomoglo da povećate učinkovitost' – da spoznate svoje slabosti ili svoje snage? Velika većina sudionika odabrala je slabosti, što pokazuje koliko smo još od samog djetinjstva odgajani da mislimo na vlastite nedostatke.
- Psiholozi su zaključili da nas kultura bazirana na snagama inspirira na povećanje učinkovitosti te usmjerava pozornost na ono u čemu su naši ljudi najbolji. Takva kultura sada nam je potrebnija više nego ikad. To ne znači da svoje slabosti trebamo skrivati već imati drukčije poglede na naše resurse. To je različit pogled na svijet – istaknula je Jungić.
Mnoga druga Galuppova istraživanja u vezu dovode produktivnost i zadovoljstvo zaposlenika. Pa se tako pokazalo da u slučaju kada menadžer ignorira zaposlenike, šanse za njihovo zabušavanje iznose 40 posto, ako se fokusira na njihove slabosti 22 posto, a na snage, šanse za zabušavanja su svega jedan posto.
- Istraživanja su pokazala da jedna od tri osobe može samopouzdano prepoznati svojih top pet snaga. Većina nas ne zna stvarno koje su naše snage i ne vrednujemo ih kako bismo trebali i mogli. Ljudi koji su ih svjesni se osjećaju sretnijima Tko barem jednom dnevno koristi svoje snage mentalno je zdraviji, prolazi kroz manje stresa, samopouzdaniji je, efikasniji te doživljava brži rast i razvoj. Snage imaju daleko veći potencijal za rast nego slabosti. Doprinose osjećaju autentičnosti, a to dovodi do kreativnosti i produktivnosti – smatra Jungić.
Istaknula je i nove vještine koje se zahtijevaju u vremenima 'novog normalnog', a to su agilno poduzimanje svrsishodnih aktivnosti, prilagodljivost promjenama, empatičnost prema kolegama i timovima, otpornost na stres i podupirući način razmišljanja i djelovanja.