Upoznala sam prije desetak godina mladog poduzetnika koji je netom prodao jednu obiteljsku tvornicu i kupio u metropoli nekoliko stanova. Odlučio je živjeti hrvatski san. Na taj način mogao se posvetiti svom omiljenom hobiju od kojeg u Hrvatskoj nikad ne bi preživio, dok je 'lovica' svaki mjesec 'kapala' od rente. Može li se njega za išta kriviti? Ne želimo li svi raditi ono što volimo i od toga pristojno živjeti? Želimo, ali većina nas to ne može. Iznimke valja tražiti u hrabrim poduzetničkim inicijativama i primjerima rijetkih priča o gospodarskom uspjehu, međutim kad čovjek počne slušati s kojim se sve problemima poduzetnici susreću, lako se obeshrabriti. Krivce ne treba tražiti u individualnim snovima i željama već u duboko ukorijenjenim anomalijama u vođenju državne i gospodarske politike. Kao rezultat, Hrvatska se pretvorila u naciju rentijera. A tko najbolje i najviše živi od rente? Vlasnici nekretnina, kako naslijeđenih, tako i novostečenih.
Iznajmljivanje apartmana trenutno je najmanje oporezovani vid ekonomske aktivnosti u zemlji i stoga ne čudi da se ovom djelatnosti bavi preko 100 tisuća građana.
Pod udarom mahnitog širenja privatnog smještaja, cijela obala je postala velika rentijerska i apartmanska zona, a ista poslovna logika sada se pomalo preljeva i na poljoprivredu, u kojoj je isplativije iznajmiti ili zakupiti zemljište nego ga kupiti pa i obrađivati.
Porez na dohodak od plaće je znatno veći od poreza na najam nekretnine. Upravo u toj razlici rentijer pronalazi svoj ulagački motiv te ostvaruje svoje zadovoljstvo. Zbog visoke porezne presije na tržištu država često potiče rentijerske aktivnosti, a u biti bi trebala potencirati razvoj poduzetništva.
U nastavku donosimo 10 razloga zbog kojih je Hrvatska rentijerska država, a kome je u interesu status quo, tko se sve bavi rentijerstvom u ovoj državi, zbog čega smo nacija rentijera i gdje nas to može dovesti u budućnosti pročitajte u novom digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.