Zainteresiranih ulagača u poljoprivredno zemljište i poslovnih ljudi koji žele diverzificirati svoja ulaganja sve je više. Zbog povećane potražnje poljoprivredno zemljište poskupjelo je za 30 posto u odnosu na samo prije godinu i pol. Očekuje se da će cijena i dalje rasti, pogotovo nakon što 2023. istekne moratorij na prodaju zemlje strancima
- Prvo zemljište kupio sam 2008. godine, zatim sam u više navrata kupovao parcele oko tog prvog zemljišta. To smo napravili kako bismo mogli dovesti infrastrukturu na naše primarno zemljište, kao i da bismo mogli sagraditi poljoprivrednu građevinu koja nam ostaje u trajnom vlasništvu i koju bi jednog dana mogla naslijediti djeca, što kod služnosti i zakupa, jasno, ne bismo mogli – priča Damir Vanđelić, privremeni ravnatelj Fonda za obnovu Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije.
Pa iako ga svi doživljavamo kao poslovnog čovjeka (bio je na čelu Croatia osiguranja i član Uprave Adris grupe), o njegovoj ljubavi prema poljoprivredi nije se šire znalo dok prošlog tjedna nije objavio svoju imovinsku karticu kao privremeni ravnatelj Fonda (iako to zakonski nije bio dužan). Doduše, i poljoprivreda je biznis, što pokazuje i njegov OPG u Istri između Bala i Rovinja s maslinicima i preradom u ulje te proizvodnjom likera, lavande, rakije, meda… Kaže da se isplati ulagati u poljoprivredno zemljište, ali da je najekonomičniji način razvoja poljoprivrede 'uzimanje što više zemljišta u zakup ili u služnost (primjerice korištenje tuđe zemlje da bi se došlo do svoje nekretnine) jer to omogućava širenje proizvodnje'. Njegov OPG obrađuje 67 hektara, od čega su 23 hektara u vlasništvu, a preostali dio je u zakupu.
Ulaganje se isplati i zbog rente
Zainteresiranih ljudi za ulaganje u poljoprivredno zemljište, poput Vanđelića, ima, kažu naši poljoprivrednici koji od poljoprivrede žive jer se to isplati. Dio zemljišta u zakupu ima i đakovački poljoprivrednik Antun Laslo, čija se dva sina bave stočarstvom. Kaže da su zakupili zemlju od privatnih osoba, a nešto imaju i svoje, a njegov sumještatin iz Piškorevaca Mato Brlošić, inače potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, zakupio je 70 hektara državnoga poljoprivrednog zemljišta (uz vlastitih 40 hektara).
Svi poljoprivrednici s kojima smo razgovarali imaju zemlje u zakupu i koliko smo uspjeli saznati, potražnja za njom je velika, ali se ne prodaje mnogo jer oni koji imaju zemlju mogu ubirati rentu. Okrenemo li priču naopako, iznajmljivanje poljoprivrednog zemljišta isplativije je od držanja novca u bankama, pogotovo danas kad je kamata mizerna, oko jedan posto, negdje do dva posto jer, kako kaže Vanđelić, 'za privatne vlasnike davanje u zakup zemljišta je dobra opcija jer će imati prinose znatno veće nego što su kamate u banci'.
– Recimo, netko tko u Istri ima zemljište za sadnju maslina mogao bi dati u dugogodišnji zakup zemljište za oko tri do četiri posto njegove vrijednosti. Time ostaje vlasnik, a omogućuje nekome da se uz prihvatljiv trošak bavi maslinarstvom na tom zemljištu 20 – 25 godina – objašnjava Vanđelić.
Tolika kamata bila bi solidna i u bolja vremena kada je nedostajalo novca pa su banke nudile veće kamate za štednju, međutim, da bi moglo biti riječi i o boljoj zaradi sugerira Vlatko Lneniček, vlasnik agencije Urbano projektiranje i portala poljoprivredno-zemljište.hr, koji nam iznosi Eurostatov podatak da je prosječna cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj 3285 eura (24,6 tisuća kuna), a da se cijena zakupa kreće od 2000 do 3000 kuna za hektar na godinu. O tolikom rasponu za zakup govori i mljekar Igor Rešetar iz Šenkovca pokraj Čakovca. Doduše, kako se može čuti od drugih poljoprivrednika, nađe se zakup i za 1200 do 2000 kuna, pa ako uzmemo da netko iznajmljuje zemlju prosječne vrijednosti u Hrvatskoj za 1200 kuna, taj ima godišnji prinos od gotovo pet posto. A prema svemu sudeći, može se zaraditi i više.
Očito je da se ulaganje u poljoprivredno zemljište isplati pa makar samo radi rente, a i sigurnije je jer zemlja ne može propasti, dok banka… Iako je unatoč koronakrizi štednja ove godine u Hrvatskoj rasla oko četiri posto, što znači da građani novca imaju, ali izgleda da ne znaju gdje ga uložiti.
Ili možda znaju za isplativost ulaganja u poljoprivredno zemljište, ali je teško pronaći ono koje se prodaje o čemu više možete pročitati u novom broju tiskanog ili digitalnog Lidera.