Počet ću s opravdanjima. Nisam protiv golfa kao takvog iako ga ne igram i vjerojatno nikada neću, jasni su mi razlozi zašto bi Hrvatska kao turistička zemlja trebala imati barem nekoliko pristojnih golf terena kao što su mi jasni i širi pozitivni ekonomski učinci tih investicija, a nisam ni od onih koji misle da sve iole neugodne reforme trebaju početi čim prije, ali daleko od njih. Paradoksalno i suprotno netom rečenom: izrazito sam protiv gradnje golf terena i popratnih turističkih nekretnina na poluotoku Oštrica pokraj Šibenika.
Uzalud sam se opravdavala kad uistinu potječem od tamo pa se to može shvatiti kao zadiranje u ‘moje dvorište’ (koje je, usput rečeno, već poprilično betonizirano), a očito sam i protiv svetih investicija koje se nude u trenutku kada bi i platili samo da netko donese novce u ovu zemlju. Ponovno paradoksalno, zaista mislim da su nam investicije nasušno potrebne i, najblaže rečeno, ne razumijem zgražanje nad nečijom potencijalnom zaradom i dizanje na noge protiv bilo kakve investicije jer je to ‘pogodovanje privatnom kapitalu’. No, to ne znači da se moramo ponašati kao bezglave guske u magli te bez ikakvih suvislih kriterija i granica i kleknuti pred svakim ulagačem i njegovim prohtjevom.
Konkretna situacija je slična onoj kao da netko od svih mjesta poželi graditi u nacionalnom parku i da mu se to dopušta jer je investicija vrijedna xy milijuna donijeti xy radnih mjesta o čijoj kvaliteti i kvantiteti pak nitko ne zna više od ovih propagandnih slogana. Oštrica formalno nije nacionalni park, ali je jedini netaknuti dio prirode na poprilično dugom, nažalost taknutom, obalnom pojasu, k tome zaštićeno ekološko područje na kojem je i vrijedan povijesni spomenik. U kojoj bi se normalnoj zemlji takav dio prirode dao za golf terene koji mogu biti bilo gdje? Nitko im ne brani da dok napucavaju male bijele loptice gledaju more, ali ne moraju se doslovno utopiti zbog loptica koje će s uskog polutoka frcati u more. To je čak i opasno. Dakle, aspolutno sam za golf igrališta, ali hvala Bogu imamo terena duž obale koji ujedno nisu i biseri prirode. Za golf se treba ponuditi devastirano područje, a ne atraktivno i ekološki važno kao što je Oštrica. A kako god okrenuli, utjecaj golfa na okoliš teško da je neutralan, a kamoli pozitivan.
Tu dolazimo do Portugala. Kada se povede priča o golfu najčešće se kao adut iz rukava vadi primjer ove zemlje koja se strateški okrenula ovom vidu turizma i broji više od 70 golf terena, a turističku je sezonu (doduše, ne samo zbog toga) produžila na 11 mjeseci. Slične su priče Španjolska, Turska....No, zar nije hrvatska priča da (unatoč upornom nastojanju da učinimo suprotno) još uvijek imamo nezagađen okoliš koji nas razlikuje od većih i jačih konkurenata i nije li to karta na koju bi trebali zaigrati?
Iskreno rečeno, uz svu moju ljubav na prvi pogled prema Portugalu, priroda i more u Dalmaciji su neusporedivo bolji pa bi ih valjda trebalo i očuvati. Inače, vjerujem da bi golf značio produžavanje turističke sezone i da takvi turisti, kad izađu iz resorta, potroše dvostruko više od ‘običnih’ turista te da je tih ‘bjelosvjetskih elitista’ sve više i među ‘normalnim’ svijetom europskih srednjih klasa. U biti, sama činjenica da je Hrvatska jedina zemlja na Mediteranu koja ima ikakve veze s turizmom bez golf terena dovoljno govori sama za sebe. Ili su svi drugi idioti? Ono čega se bojim je da će se kod nas samo zato da više ne budemo idioti, idiotski uništiti zadnje oaze prirode koja nam je kao glavni adut u turističkoj promociji. Tipično, kanibalski.
S Portugalom možemo i završiti. Dok čekamo da nas zadesi njihov predbankrotni scenarij nitko na sva usta ne govori o najnovijoj velikoj investiciji u zeleni održivi grad budućnosti u blizini Porta, svojevrsnu portugalsku Silicijsku dolinu. To nas pak ne zanima. Točnije, takve investitore mi ne zanimamo. Kao jedan od razloga zašto su došli baš u Portugal strani su investitori (mahom private equity fondovi) koji u ovaj projekt planiraju uložiti 10 milijardi eura, među ostalim, naveli obrazovanu radnu snagu i blizinu dobrih sveučilišta. Planiraju otvoriti 100 tisuća tehnoloških radnih mjesta. No, to nama ni ne treba....u 10 godina ih ne bi uspjeli proizvesti toliko. Par stotina konobara, sobarica ili skupljača loptica već imamo.