Koja je glavna razlika između Mađara i Hrvata? Prvi misle svojom glavom, a drugi ne. Prvi znaju što im je u interesu, drugi ne. Prvi se ne boje se tko će ih krivo pogledati, a drugi se boje svoje sjene. Ako je s druge strane EU ili neka svjetska financijska institucija hrvatsko dodvoravanje i beskičmenjaštvo prelazi sve granice dobrog ukusa. Što god mislili o nedavnim neobičnim potezima sjevernih susjeda – od bankarskih poreza do kontroverznih intervencija u medijske slobode – oni barem pokazuju da se Mađari ne libe učiniti ono što misle da trebaju bez obzira na zgražanje birokratskih autoriteta u Bruxellesu, Parizu, Londonu ili Washingtonu.
I zadnji im je potez takav da, neovisno o ideološkim slaganjima ili neslaganjima s njim, izvlači osmijeh na lice. Mađarska je vlada dakle, mrtva-hladna, novcem koji je dobila od MMF-a otkupila udio u MOL-u od Rusa (?!). Ponovimo, od MMF-a. Ima li većeg i fanatičnijeg gurua i zagovornika privatizacije. Što ima veze kada su Mađari, kako reče Orban, ponosni što su za 1,8 milijardi eura koje su dobili za spašavanje posrnule ekonomije, kupili 20 posto dionica svoje neposrnule naftne kompanije. Jer ona je ‘najvažnija nacionalna kompanija‘.
Malo južnije stvari su očekivano tužnije. Hrvati nemaju blage veze što bi sa svojom ‘najvažnijom nacionalnom kompanijom‘. Ali znaju Mađari, a pametniji i sposobniji bi, na koncu konca, i trebao upravljati. I dok je svima jasno da su hrvatske predstave oko borbe za utjecaj u Ini bespredmetne jer je kompanija prodana (što samo po sebi nije ni najmanje sporno) postavlja se pitanje zašto se država i dalje ponaša kao da je to njena tvrtka.
Šteta što se EU brine samo za svoje interese. Da se kojim slučajem brine i za naše kao staratelj malodobnom, da ne kažem maloumnom, djetetu, možda bi nas onako fino diplomatski, kako to samo oni znaju, upozorila da je možda glupo da Ina plaća jako malu koncesijsku naknadu za iskorištavanje rudnih bogatstava i da Croatia Airlines plaća jako skupo gorivo koje može kupiti samo od Ine. Blagim, ali vrlo uvjerljivim, glasom bi objasnila da Ina više nije (samo) državna tvrtka te da više nije nevažno tko kome što plaća jer se na kraju sve slijeva ili odlijeva iz nesretnog državnog proračuna. Ovako pametni Mađari plaćaju malu naknadu, a ubiru ekstraprofit od avioprijevoznika jer smo, eto, slučajno zaboravili promijeniti pravila iz vremena kada je sve to bilo ‘naše‘.