Poduzetnica ima izgleda vratiti svoj novac izgubljen od 2009., ali za prijašnje godine nastupila je zastara. Mali izgledi ipak postoje ako se istodobno pozove na ‘štetu‘ i ‘stjecanje bez osnove‘
Pita čitateljica, direktorica male tvrtke za uslužne djelatnosti, kako može tražiti povrat novca koji nije bila dužna platiti. Naime, tvrdi da je od 2007., a možda i od prije, plaćala kamate na kamate na računima koji su se njezinoj tvrtki ispostavljali za uporabu prostora. Pokušat ćemo joj pomoći, no najprije da vidimo kako je nastao problem.Bivši su iznajmljivači poslovnog prostora (riječ je o udruzi) na računima obračunavali kamate na kamate tako da su na jednom računu obračunavali kamate za zakasnjelo plaćanje, a onda bi i na sljedećem računu opet obračunali zatezne kamate, ali ne na glavnicu, nego na ukupni prethodni dug s već obračunanom kamatom. Radili su to godinama, veli, ali tek je prije nekoliko dana uočila kako je plaćala nešto što nije bila dužna. Pregledavala je njihove račune iz 2011. i kad je posumnjala da nešto nije uredu, pregledala je i one od 2007. pa nadalje. Inače, čitateljičina se tvrtka već godinu i pol ne koristi prostorom udruge.
Što je anatocizam – Pitate se kako to nisam prije uočila? Zato što sam žurno slala račune u računovodstvo i kad sam dobivala novi račun, nisam pri ruci imala i stari da bih vidjela na što oni obračunavaju kamate. Možda su to radili i prije 2007. – veli čitateljica.
Očito je da odnosi između udruge i tvrtke baš nisu bili najbolji jer je očito da je čitateljičina tvrtka stalno kasnila s plaćanjem. No ako pretpostavimo da su u udruzi to svjesno trpjeli da bi nezakonito dolazili do novca (pogrešno obračunane zatezne kamate), onda je jasno da bi tužiteljica mogla tužiti udrugu.Prije svega, stručni je termin za obračunavanje kamata na kamate anatocizam. Da je o tome riječ ovoj priči, potvrdila nam je porezna savjetnica dr. sc. Marija Zuber i pravni stručnjak dr. sc. Hrvoje Kačer. Profesor Kačer kaže da bi, načelno, čitateljica mogla taj pokušaj podvesti pod neko kazneno djelo, no u dodatnom razgovoru s njim upozorio je da se ne može pozvati na Kazneni zakon iz 2012. te da u prethodnom KZ-u pokušamo pronaći elemente. Čitateljica bi se možda mogla pozvati na njega jer je anatocizam nastao dok je vrijedio. Međutim, članak 224. a (NN 110/97.), u kojem bi se mogla prepoznati takva prijevara i u kojem je predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, nije baš najbolji jer je za to predviđena zastara od pet godina. Dakle, moglo bi se možda procesuirati razdoblje od 2009. pa nadalje, kad je također plaćala te račune. No glavna bi mogućnost mogao biti Zakon o obveznim odnosima, koji je vrijedio i u to vrijeme.
Sigurnih pet godina Odjeljak o šteti u tom zakonu ima opći rok zastare od pet godina, pod uvjetom da je oštećena osoba to doznala u posljednje tri godine. Budući da je čitateljica to nedavno otkrila, mogla bi podnijeti tužbu za račune izdane unatrag pet godina, tj. od 2009. do raskida ugovora u prvoj polovini 2013. No ako želi pokriti i 2007. i 2008., Kačer predlaže nešto što nije potpuno sigurno u sudskoj praksi – da se pozove i na stjecanje bez osnove (također u Zakonu o obveznim odnosima, članak 1111.) i koja također ima rok od pet godina zastare. Misli da bi se pozivanjem na ta dva odjeljka dvije zastare mogle zbrojiti te bi zastara bila deset godina, pa bi čitateljica obuhvatila te godine. Ako ništa drugo, tvrdi, pozivajući se na odjeljak o šteti, dobit će na sudu barem za razdoblje od 2009.