3D ispisane kuće još se ne mogu proizvesti za pet tisuća američkih dolara, nisu deset puta jeftinije od tradicionalnih kuća, a nisu ni tako lako useljive kao što često pišu svjetski mediji dok prikazuju koncepte predivnih, komotnih, a samoodrživih zdanja stvorenih s pomoću tzv. aditivne tehnologije. U Hrvatskoj ih nema. No sudeći prema planovima poduzetnika i inovatora, budućnost 3D ispisa u Hrvatskoj ipak nije crna
Iako tehnologija 3D ispisa kuća nije novost u svijetu, tek je ove godine prvi put jedna takva kuća u nizozemskom gradu Eindhovenu i useljena. Riječ je o kući u obliku velika kamena, koju bi bilo teško i skupo sagraditi tradicionalnim metodama. Građena je u suradnji sa Sveučilištem za tehnologiju u Eindhovenu i nekoliko tamošnjih građevinskih tvrtki. Kineska tvrtka WinSun otišla je i korak dalje i napravila 3D ispisanu kuću od recikliranih materijala i građevnog otpada. U Hrvatskoj se, usporedbe radi, još nitko ne bavi tom djelatnosti, barem ne u širem, komercijalnom smislu. Naime, područje 3D ispisa kuća nije toliko jednostavno kao što se ponekad predstavlja.
U povojima
Unatoč brojnim bombastičnim medijskim napisima, takve se kuće još uvijek ne mogu proizvesti za pet tisuća dolara, nisu 10 puta jeftinije od tradicionalnih kuća (nego eventualno 10 do 20 posto jeftinije) niti su tako lako useljive. Da bi se postigli svi uvjeti za gradnju dijelova za kuću pomoću 3D pisača, prvo je potrebna tehnologija (odgovarajući 3D pisač), pa onda i građevinska tvrtka s odgovarajućom ekspertizom. Sve se to treba i regulirati, a naposljetku treba biti i tržišne potražnje. Tek se onda može govoriti o masovnoj proizvodnji i općoj primjeni 3D ispisa.
Jedan od domaćih projekata usmjeren na razvoj 3D ispisa u građevini provodi tvrtka Presoflex zajedno s Građevinskim i arhitektonskim fakultetom u Osijeku. Projektom pod nazivom 'Istraživanje i razvoj samozbijajućeg betona i betona za 3D printer s dodatkom biopela' vrijednim 22 milijuna kuna, od čega je 8,5 milijuna sufinancirao EU, želi se, između ostaloga, usvojiti inovativne tehnologije i razviti nove proizvode.
– 3D ispis može uspješno služiti u građevinske svrhe, ali za specijalizirana područja. Mislim da smo još dosta daleko od opće primjene te tehnologije. Upravo je ovaj projekt usmjeren na takve specijalizirane svrhe i nadamo se da će biti konkurentan cijenom jer je kvaliteta neupitna – smatra Damir Varevac, dekan Građevinskog i arhitektonskog fakulteta u Osijeku.
Varevac objašnjava da svjetskim tvrtkama 3D ispis kuća zasigurno nije djelatnost u kojoj očekuju profit u srednjoročnom razdoblju, već time nastoje zauzeti tržišne pozicije koje bi se trebale naplatiti u sljedećih pet do deset godina.
Ideja o konoplji
Mnoge hrvatske tvrtke još se nisu upustile u 3D ispis kuća. Valent Turković, direktor tvrtke 3D Tvornica koja se bavi proizvodnjom 3D ispisanih prototipa za industrijske potrebe, kaže da još u ponudi nemaju 3D ispisane dijelove za montažne kuće, iako su o tome razmišljali.
– Javio mi se jedan kolega koji ima farmu CBD biljaka, razgovarali smo o zajedničkom projektu u kojem bismo razvijali 3D pisač i materijal, beton s vlaknima konoplja – priča Turković, no dodaje da je spomenuti projekt ostao samo ideja.
Iz tvrtke Jedinstvo Krapina, jednog od najvećih domaćih izvoznika modularnih objekata za stambene, poslovne, društvene i javne namjene, kažu da upravo ta tržišna potražnja predstavlja prepreku da počnu razmišljati o uvrštavanju 3D ispisa u svoju proizvodnju. Sagraditi 3D ispisanu kuću je impresivno, no žele li ljudi uopće u takvoj kući živjeti?
Nespremno domaće tržište
Kako obrazlaže Mirjana Hršak, direktorica marketinga Jedinstva Krapina, u njihovoj djelatnosti 'tržište još nije u fazi prihvaćanja takvog proizvoda'.
– Naše tržište za sada još ne traži printana zdanja, kad je riječ o kućama, zgradama, uredima ili nekim drugim objektima. Naše je tržište dosta tradicionalno u vezi s time, tako su još uvijek traženiji klasični načini gradnje. S obzirom na naše iskustvo, koje gradimo dugi niz godina, možemo primijetiti da je na vanjskom tržištu veća potražnja za modularnim objektima nego na domaćem tržištu. Tako da možemo zaključiti da će potražnja za 3D ispisanim objektima ovisiti o kvaliteti i cijeni – ističe Hršak i dodaje da je, na kraju krajeva, kupac, odnosno investitor taj koji odlučuje što može i želi kupiti.
A da će trebati vremena da domaće tržište počne prihvaćati takve nove i moderne tehnologije potvrđuje i Ivana Banjad Pečur, predstojnica Zavoda za materijale na Građevinskom fakultetu u Zagrebu.
– Iskreno, mislim da u Hrvatskoj ne postoji interes, odnosno potražnja za 3D ispisanim zdanjima. Možda ima entuzijasta koji to naprave za vlastite potrebe, ali nisam čula da je neki investitor to naručio. Ipak je naše tržište dosta konzervativno i vrlo teško se probijaju neke moderne ideje – objašnjava Banjad Pečur.
Na zagrebačkom Građevinskom fakultetu, dodaje Banjad Pečur, još nisu radili s 3D printom, iako su o tome razgovarali. Smatra da 3D ispis još uvijek nije isplativ jer se još uvijek nisu stvorili uvjeti za njegovu masovnu upotrebu, a potrebni su i suvremena tehnologija i specifična znanja.
– Beton za 3D ispis ima specifična svojstva te takva izvedba zahtijeva strogo kontrolirane uvjete. Rekla bih da naša građevinska operativa još uvijek nije spremna za učestaliju upotrebu tehnologije 3D ispisa betonom. Uostalom, ni u svijetu to još uvijek nije svakidašnja tehnologija na gradilištima, što ne znači da uskoro neće postati – dodaje Banjad Pečur, ističući da tehnologija 3D ispisa omogućava gradnju s manje radne snage, što kod nas još nije potrebno.
– 3D ispis je isplativ u zemljama gdje nema radne snage i gdje je radna snaga skupa, a to su zapadne zemlje. Zato od tamo i dolazi taj trend. Tamo je to isplativo, u Hrvatskoj nije – slaže se i Turković.
Ako mogu svi, možemo i mi
No, uzme li se u obzir što mladi domaći poduzetnici i inovatori smišljaju, budućnost 3D ispisa u Hrvatskoj ipak nije toliko crna. Barem tako ne smatra mladi entuzijast 3D ispisa Leo Gregurić. Iako sa svojom tvrtkom 3DGlobe razvija posao u jednom skroz drugom smjeru te još ne nude ništa vezano uz 3D printane kuće, Gregurić ističe da im je 3D ispis kuća definitivno na listi dugoročnih ciljeva.
– Smatram da je potencijal svakako prisutan i već danas postoje primjeri gdje bi se to moglo isplatiti, stoga očekujem da će se i u Hrvatskoj uskoro pojaviti dio tog tržišta. Ako u Nizozemskoj ili Dubaiju može postojati smisao za takve građevine, može i kod nas. Iako smo još daleko od toga da ćemo živjeti u 3D ispisanim zgradama ili kućama, smatram da bi 3D ispis dijelova montažnih objekata za potrebe turizma imao smisla – predlaže Gregurić.
– Zamislite naselje 3D ispisanih montažnih kuća na popularnim odredištima diljem Lijepe Naše. Gostima bi bilo zanimljivo boraviti u takvim zanimljivim građevinama, a uz adekvatnu uslugu to se može podignuti na poprilično visoku razinu, čime bi se automatski potvrdila i kvaliteta i prihvaćenost proizvoda na domaćem tržištu – objašnjava Gregurić te napominje da je prilika za implementiranje 3D ispisanih kuća još mnogo, sve dok su funkcionalnost i isplativost objekta prisutni.
Brzi i prilagođeni
Iako cijena još uvijek nije prednost 3D printanih zdanja, do izražaja dolaze njihove druge dvije važne prednosti, a to su brzina gradnje i prilagodljivost. U užurbanom svijetu, osobito u zemljama u razvoju, brzina gradnje stambenih objekata neupitno je važna. Tako su u Dubaiju dijelove za zgradu Office of the Future sagradili pomoću 3D pisača u 17 dana, a radnicima je trebalo samo 48 sati da je montiraju. A budući da potrošači danas u svemu traže mogućnost prilagodbe, pa tako i u gradnji kuća, 3D ispis tu bi se mogao pokazati izvrsnim sredstvom.
– 3D printanje zasigurno ima budućnost, ali, kao i u svakoj novoj tehnologiji, mora proći vrijeme za usavršavanje koje će donijeti i spuštanje cijena. U građevinarstvu postoje samo dva parametra: cijena i brzina gradnje. Kada se ostvari balans te dvije kategorije, 3D ispis objekata bit će vodeća tehnologija. Mogu se povući paralele s montažnim kućama: nekoliko tvrtki u Hrvatskoj nudi vrlo brzu i kvalitetnu gradnju, ali cijenama još uvijek ne mogu konkurirati klasičnoj gradnji u kojoj pomažu susjedi i prijatelji – zaključuje Varevac.