Od javnih CCTV kamera do biometrijskih identifikacijskih sustava u zračnim lukama, tehnologija prepoznavanja lica postaje sve uobičajenija na sve većem broju mjesta širom svijeta.
U svom benignom obliku tehnologija prepoznavanja lica prikladan je način za, recimo, otključavanje vašeg pametnog telefona, no na državnoj razini prepoznavanje lica ključna je komponenta masovnog nadzora, a ono već redovito dotiče polovinu svjetske populacije.
Današnja infografika, koju donosi SurfShark, klasificira 194 zemlje i regije u skladu s opsegom nadzora stanovništva.
Sjeverna Amerika, Srednja Amerika i Karibi
U SAD-u je istraživanje iz 2016. pokazalo da je već polovica odraslih Amerikanaca zarobljena u nekoj vrsti mreže za prepoznavanje lica. Nedavno je Ministarstvo za unutarnju sigurnost predstavilo svoj plan 'Biometrijski izlaz' čiji je cilj korištenje tehnologije prepoznavanja lica na gotovo svim putnicima u zračnom prometu do 2023. godine kako bi se identificirala usklađenost s viznim statusom.
Prema istraživanju Pew Researcha, iznenađujuće je da se 59 posto Amerikanaca zapravo zalaže za primjenu tehnologije prepoznavanja lica, smatrajući to prihvatljivim za uporabu u provođenju zakona. Ipak, neki gradovi poput San Francisca zalagali su se da se nadzor u potpunosti zabrani, zbog straha od potencijalne zlouporabe od strane vlade.
No, tehnologija prepoznavanja lica potencijalno bi mogla biti korisna nakon prirodnih katastrofa. Nakon što je krajem ljeta 2019. godine pogodio uragan Dorian, Bahami su pokrenuli bazu podataka nestalih osoba sa sjedištem u blockchainu kako bi identificirali tisuće raseljenih osoba.
Južna Amerika
Većina tehnologija prepoznavanja lica u Južnoj Americi usmjerena je na suzbijanje kriminala. Brazil u kojemu živi više od 209 milijuna stanovnika, uskoro planira stvoriti biometrijsku bazu podataka svojih građana, no i tamo nailaze na građane koji se protive takvoj odluci jer smatraju da bi se ta tehnologija mogla koristiti protiv onih koji se ne slažu s trenutnim političkim vrhom i poretkom.
Europa
Belgija i Luksemburg dvije su od samo tri vlade na svijetu koje se službeno protive uporabi tehnologije prepoznavanja lica. Nadalje, 80 posto Europljana ne želi dijeliti podatke s licima s vlastima. Unatoč takvim negativnim osjećajima, tehnologija se i danas se koristi u 26 europskih zemalja.
U Rusiji su se vlasti oslanjale na tehnologiju prepoznavanja lica kako bi provjerile krše li potencijalni prijevoznici pravila karantene u novonastaloj pandemiji COVIDa-19. Samo u Moskvi navodno djeluje preko 100 000 kamera koje omogućuju prepoznavanje lica.
Bliski Istok i Srednja Azija
Tehnologija prepoznavanja lica rasprostranjena je u ovoj regiji, osobito u vojne svrhe. U Turskoj će 30 bespilotnih letjelica koristiti tehnologiju za prepoznavanje lica zbog veće sigurnost na granici. Slično tome, Izrael pažljivo promatra palestinske građane na 27 kontrolnih točaka na Zapadnoj obali. U drugim dijelovima regije, policija UAE kupila je diskretne pametne naočale koje se mogu koristiti za skeniranje gužve i izdvajanje pojedinaca putem prepoznavanja lica, a u Kazahstanu, tehnologija prepoznavanja lica mogla bi u potpunosti zamijeniti propusnice za javni prijevoz.
Istočna Azija i Oceanija
U borbi s koronavirusom traženje kontakta putem biometrijske identifikacije postalo je uobičajeno sredstvo za usporavanje stope zaraze u zemljama kao što su Kina, Južna Koreja, Tajvan i Singapur. U nekim slučajevima to je uključivalo upotrebu tehnologije prepoznavanja lica za nadziranje temperatura kao i otkrivanje onih bez maske. Kina se često navodi kao najgora zemlja po tom pitanju i ima najveći omjer CCTV kamera i stanovnika – jedna kamera na svakih 12 ljudi. Do 2023. godine Kina će biti jedini najveći igrač na globalnom tržištu tehnologije prepoznavanja lica.
Afrika
Iako afrički kontinent trenutno ima najnižu koncentraciju tehnologije prepoznavanja lica, ovaj deficit možda neće dugo trajati. Nekoliko afričkih zemalja, poput Kenije i Ugande, financira se od strane Kineza koji ulažu u telekomunikacije, a posebno se to odnosi na tehnologije Huaweija, pa nije čudno da će se i ta kineska tehnologija uskoro ustaliti u afričkim zemljama.
Kao što vidimo, ova se tehnologija nezaustavljivo širi, a kako će utjecati na privatnost stanovnika i hoće li svi prihvatiti ovaj način nadzora ostaje vidjeti u nadolazećim vremenima.
