Ima nazoviolimpijskih igara koje neprestano traju. Pozivaju na njih bivše sportaše, žele nastupati milijarderi, a i obični nerdovi koji na nekom sportskom terenu i igralištu nisu proveli ni sekunde dulje nego što su morali zbog školskih normi i standarda, a sad su uvjereni da svakoga mogu pobijediti u bilo kojem sportu. To im omogućava tehnologija, pa i doping
Još od prvih modernih Olimpijskih igara, koje su se održale u Ateni daleke 1896., sportaši koji na njima sudjeluju smatrani su bastionom integriteta, poštenja i vrhunca ljudske sportske izvedbe. Ključan aspekt izgradnje i održavanja tog ugleda beskompromisno je stajalište OI-ja protiv varanja, a time i upotrebe lijekova za poboljšanje performansa (PEDs) ilitiga dopinga. Od 1968. olimpijski se natjecatelji, prema nalogu Svjetske antidopinške agencije (WADA), podvrgavaju opsežnim mjerama protiv dopinga da bi se osigurala potpuna pravednost u natjecanju.
Na svojoj su koži mnogi vrhunski sportaši i nekadašnji uzori osjetili kako je to kad padnete na dopinškoj kontroli na Olimpijskim igrama. Jednostavno, više vas nema, nestanete sa sportske scene. To se dogodilo i Benu Johnsonu, kanadskom sprinteru koji je 1988. diskvalificiran s Olimpijskih igra u Seulu nakon što je bio pozitivan na steroide. Jedna od najboljih ženskih sprinterica Marion Jones pala je 2000. i danas je više ne možete naći ni na društvenim mrežama, a priču o Lanceu Armstrongu znaju svi zahvaljujući gomili dokumentaraca i filmova koji su u tančine pokazali kako je najbrži biciklist izgubio sve medalje nakon godina varanja i dopingiranja. Primjera ima koliko hoćete, jer za pobjedu među najboljima svaka prednost dobro dođe – dok vas ne uhvate. A uhvatit će vas.
Novo normalno
Taj strogi pristup mogao bi se činiti uobičajenim u suvremenom sportu, ali čini se da se valjaju i neka nova vremena. Ako ste katkad pogledali, recimo, atletsku utrku i pomislili da je tip jako brz, ali da bi mogao biti i još brži kad bi samo nešto pojeo, uštrcao, pošmrkao ili slično, možda je novi najavljeni koncept ‘poboljšanih‘ Olimpijskih igara stvar za vas. Enhanced Games, kako su ih nazvali, održat će se prvi put iduće godine i na njima će sportašima biti dopušteno sve. Kada kažemo ‘sve‘, mislimo na sve droge, dopinge i poboljšivače performansa kojih se sportaši mogu dokopati. Iako će se 2025. održati prve takve igre, vrlo je moguće da one za neke od napucanih sportaša budu i prve i zadnje.
Još je luđa činjenica da Enhanced Games ne samo da dopušta sportašima da koriste droge za poboljšavanje performansi nego ih i potiču da to čine. Objašnjavaju da će se tako uspostaviti odnos između znanosti i sporta te da ćemo napokon vidjeti što sve ljudsko tijelo može kad je u punoj snazi s pojačanim potencijalom. A taj pojačani potencijal namjeravaju i nagraditi. Naime, svaki dopingirani sportaš koji sruši neki olimpijski rekord čistoga sportaša bit će nagrađen s milijun i pol dolara.
Enormne nagrade
Iza cijele te sulude (a vrlo moguće i opasne) ideje stoji čudni australski biznismen Aron D‘Souza, koji kaže da je na ideju došao primijetivši da su u njegovoj teretani gotovo svi na steroidima. A kako svaka glupa i opasna ideja nađe i poklonike, tako je i D‘Souza našao ekscentrike koji će to i financirati. Jedan od glavnih je Peter Thiel, milijarder i jedan od osnivača PayPala. Kako kažu, dio financiranja, osim za organizaciju, bit će na raspolaganju i za novčane nagrade za sve one koji završe na postolju te milijunske nagrade za one koji sruše neki rekord. Organizatori navode da je to glavna razlika između njihovih i pravih Olimpijskih igara jer potonje ne nude nikakve novčane nagrade za sportaše. Mi bismo rekli da je ipak glavna razlika u tome što se jedni mogu napucavati steroidima i drugim PED-ovima, a ovi drugi ne mogu.
Ipak manje sportova
Iako će Poboljšane igre slijediti sličan plan kao Olimpijske, bit će na njima malo manje sportova i natjecanja. Uključivat će natjecanja u pet sportskih kategorija – atletika, vodeni sportovi, gimnastika, borba i snaga – jer smatraju da ti sportovi najbolje demonstriraju pojačane atletske, tj. sportske performanse.
Kao što biste mogli očekivati, obećanje o ublaženim antidopinškim pravilima i mnogo manji prestiž od Olimpijskih igara nije baš namamio vrhunske sportaše na taj događaj i vjerojatnije je da mnogi od njih neće samo tako odustati od svojih olimpijskih snova u zamjenu za novčanu nagradu i osudu gotovo svih sportaša, pa i mnoštva civila. Zato ne treba očekivati da će se, recimo, Usain Bolt vratiti iz mirovine kako bi sudjelovao na tim monstruoznim igrama. Natjecatelji će vjerojatno biti manje poznati sportaši, a možda i pokoji bivši olimpijac koji nije ostvario željeni uspjeh pa pod stare dana želi nadoknaditi izgubljene snove. A bit će tu i onih koji nikad nisu ni uspjeli prismrditi Olimpijskim igrama jer jednostavno nisu bili dovoljno dobri.
Može za milijun dolara
Međutim, neke je novčana nagrada privukla. Jedan od njih australski je plivač James Magnussen, prvi vrhunski sportaš koji je najavio svoju potporu Enhanced Gamesu. Dvostruki je svjetski prvak na sto metara slobodnim stilom i ima tri olimpijske medalje u svojoj kolekciji – iako nijedna od njih nije zlatna. Posljednji je put plivao na Igrama Commonwealtha 2018. i s 32 godine daleko je od najbolje verzije sebe. No privlačnost nagrade od milijun i pol dolara za rušenje svjetskog rekorda ipak je bila dovoljna da ga izmami iz mirovine.
– Ako daju milijun dolara za svjetski rekord na pedeset metara slobodno, pridružit ću se Igrama kao njihov prvi sportaš – rekao je.
Suptilnost nikada nije bila cilj Enhanced Gamesa glede upotrebe PED-ova, a Magnussen je bio sve samo ne suptilan kad je opisivao kako će se pripremati za obaranje svjetskog rekorda. Rekao je da će se ‘napucati dokraja‘ (I‘ll juice to the gills).
– Sjedite u pubu sa svojim prijateljima i kažete: ‘Što biste učinili za milijun dolara?‘ Pa, ja bih ovo napravio za milijun dolara – dodao je Magnussen.
Ali zašto?
Stvarno st(r)anje
Iako je Magnussen, čini se, izrazito zadovoljan raspletom oko ovih Igara, mnogi ne dijele njegovo oduševljenje. Najbolji opis ili mišljenje možda je dao je šef Svjetske atletske organizacije Sebastian Coe jednostavno sve saževši u nekoliko riječi.
– Ovo je sranje, zar ne? – rekao je Coe i pogodio srž cijelih Igara.
Iako on kao i mnogi drugi smatraju da su Enhanced Games sranje te da su takve igre potencijalno i opasne za sportaše, organizatori misle drukčije. Prema njihovu mišljenju, svrha ‘Igara na steroidima‘ nije televizijski prikaz ludorija u maniri ‘Jackassa‘ pod krinkom sportskog događaja. Imaju neke argumente kojima opravdavaju njihovo postojanje. Na svojoj službenoj stranici, osim argumenata zašto je to dobro, daju i one protiv pravih Olimpijskih igara, dok u isto vrijeme svoje Igre nazivaju ‘Olimpijadom budućnosti‘. Za početak, Enhanced Games tvrde da 44 posto sportaša na drugim velikim sportskim događajima već upotrebljava PED, pri čemu se pozivaju na izvješće koje je naručila WADA o Svjetskom prvenstvu u atletici 2011.
Igre predlažu potpuno napuštanje postojećih antidopinških ideala Olimpijskih igara kao bolju alternativu pokušaju ograničavanja slučajeva dopinga. Također, kako navode veliki umovi koji stoje iza priredbe, steroidne igre okreću se dugoj povijesti čovječanstva u korištenju raznih stimulansa za najbolje sportske rezultate kao dokaz da se znanost treba još više uključiti u sport. Na njihovoj mrežnoj stranici tvrdi se da je politika borbe protiv dopinga ugušila znanstveni razvoj u posljednjih pola stoljeća i da su WADA-ini testovi na droge invazivni postupci koji sportašima onemogućuju da ostvare puni potencijal.
Sportski faktor
U svom najuvjerljivijem argumentu Enhanced Games također zauzimaju stajalište protiv potplaćivanja olimpijskih sportaša – iako uz čudnu ideju da bi kapitalizam, privatni kapital i profitni pothvati trebali biti faktor na svim sportskim sportskim događajima. Međunarodni olimpijski odbor, naime, ne nudi novčane nagrade za olimpijske sportaše, a osvajači medalja iz nekih zemalja dobivaju naknadu za svoj trud od vlastitih nacionalnih olimpijskih odbora, ali i to je u najboljem slučaju zanemariva naknada. Rezultat je toga da mnogi olimpijski sportaši koji ne mogu osigurati unosne sponzorske ugovore žive s malo prihoda ili bez njih iako treniraju poput profesionalnih sportaša. Poboljšane igre drukčije pristupaju plaćanju: nude osnovnu plaću za natjecatelje i dodatni novčani iznos kao nagradu.
Podijeljene reakcije
Neke reakcije na Enhanced Games bile su pozitivne, uglavnom zbog uzbuđenja koje izaziva mogućnost svjedočenja što može učiniti sportaš s PED-om, nesputan antidopinškim pravilima. Ipak, međunarodna zajednica uglavnom nije štedjela organizatore u osudi Igara. Na pitanje o Poboljšanim igrama Olimpijski odbor odgovorio je da cijela ta priča ne zaslužuje komentar, a Australski olimpijski odbor izjavio je ono što svi zapravo i misle: da su takve Igre opasne i neodgovorne, prije svega prema sportašima koji će na njima nastupati. To sažima većinu odgovora na Igre, pri čemu je sigurnost sportaša obično na vrhu na popisu zabrinutosti, kao i potencijalna poruka koju događaj šalje mlađim generacijama sportaša.
Iako je pravednost glavni razlog antidopinške politike Olimpijskih igara, briga za zdravlje sportaša na drugom je mjestu. Kako bi bar malo ublažili cijelu sliku koja se stvara oko Poboljšanih igara, organizatori najavljuju i obećavaju opsežna zdravstvena testiranja za sve sportaše i za sva natjecanja, ali rizici koje nose PED-ovi poput anaboličkih steroida ipak nisu dovoljno uvjerljivi da svi prihvate takve Igre kao nešto normalno ili ‘novo normalno‘ što će se pratiti u budućnosti.
Naravno, tu je i potencijalni udar na moralni integritet koji će prouzročiti raskid s desetljećima utvrđenom sportskom etikom, ali to za neke možda neće biti zapreka. I dok će međunarodna zajednica osuditi Poboljšane igre, to ih, vjerojatno, neće spriječiti da se održe.
Nema novca
Organizatori vjeruju da je jedan od većih problema tradicionalnih Olimpijskih igara manjak novca za sportaše. Svjesni su, kažu, da se oko Igara vrti velik novac i da mnogi na njima dobro zarađuju, ali da to nisu sportaši. Osim nekoliko odabranih olimpijaca koji su uspjeli nadmašiti svoje sportove i postati globalne marketinške superzvijezde, malo je sportaša koji mogu privući unosne sponzorske ugovore koji ih mogu održati na površini nakon što ih fizička snaga napusti, tvrde organizatori.
Biti olimpijski sportaš golema je obveza, kao i posao s punim radnim vremenom, ali uz malu financijsku naknadu za tu obvezu, pa događaji poput Enhanced Gamesa mogu biti privlačna alternativa. Neplaćanje olimpijskog sportaša natjerat će mnoge da se okrenu Enhanced Gamesu kao izvoru prihoda. Mora im se priznati da u tome imaju pravo. Nažalost, mnogi vrhunski olimpijci na kraju karijere teško spajaju kraj s krajem i vjerojatno bi se svi složili da olimpijski heroji ne bi trebali tako živjeti. Zato su to steroidne igre, pa tko nije zaradio koji milijunčić, još ima priliku, uz uvjet da se ne sruši tamo negdje na terenu ili ne zapluta po površini bazena.