Na specijalne torbice s magnetskim zaključavanjem pametnih telefona ‘nakvačili‘ su se organizatori evenata, vlasnici centara za rehabilitaciju, ravnatelji škola… No što ‘phone-free‘ zone znače u kontekstu aktivizma i slobode govora, što u situaciji kad poziv upomoć mobitelom nekomu može biti spas?
Većina startupova bavi se stvarima koje su u neposrednoj vezi s tehnologijom i koje tehnologiju na pametniji, diskretniji, korisniji ili kakav god već način implementiraju u svakodnevne živote korisnika. No ne i Yondr, startup koji svoje prihode ubire od razvoja tehnologije koja služi da se tehnologija – isključi. Naime, Graham Dugoni, osnivač Yondra i jedan od najkreativnijih ljudi na svijetu prema izboru Fast Companyja, osmislio je specijalne torbice s magnetskim zaključavanjem. Čim vlasnici u njih spreme svoje pametne telefone, više se njima ne mogu koristiti, a ponovno ih puštaju u funkciju tek nakon što torbicom dotaknu specijalnu 'bazu' za otključavanje torbica/mobitela.
Torbice Yondra, tvrtke koja je u rekordnom roku narasla na 17 zaposlenika, dosad su korištene na koncertima izvođača poput Alicie Keys, Childish Gambina, Guns N' Rosesa i šouovima popularnih komičara Rocka, Davea Chapellea i Ali Wonga, koji ne žele da njihovi nastupi završe na YouTubeu ili pak da posjetiteljima pozornost od njihova šoua odvuku Instagram ili Twitter. Torbice Yondr moguće je naći u bolnicama i centrima za rehabilitaciju kako bi se zaštitila privatnost pacijenata, crkvama kako bi se vjernici usredotočili na Svevišnjega, pa čak i sudnicama kako bi se zaštitili svjedoci tijekom procesa. Također, sve više javnih američkih škola (trenutačno oko 600) uvelo je proizvod u svoje učionice ne bi li se učenike natjeralo da umjesto u mobilne ekrane, zure u školske ploče.
Odakle inspiracija
Ta vrlo jednostavna, a efikasna torbica je, prema riječima inovatora Grahama Dugonija, zapravo njegov društveni manifest, alat putem kojeg želi poručiti svijetu da ljudi još nisu spremni za toliko audio i vizualnih podražaja, da je pravo vrijeme da se takvo što osvijesti. Kako je rekao novinarima Fast Companyja, želi zaustaviti promjene u svijetu, vratiti ga, koliko god je moguće, na stare postavke, u vremena kada nam pametni telefoni nisu bili produžena ruka.
Taj poduzetnik odrastao je u Portlandu, državi Oregon, studirao političke znanosti na Dukeu i igrao profesionalni nogomet u Norveškoj sve do ozljede koja ga je s nogometnog lansirala na poslovni teren. Nekoliko je godina radio u investicijskoj kompaniji, a potom i u nekoliko startupova, ali nigdje nije mogao pronaći ispunjenje i zadovoljstvo. Prije sedam godina, na glazbenom festivalu u San Franciscu, svjedočio je događaju koji je, pokazat će se, promijenio njegov život i poslužio kao osnovna inspiracija ili, bolje reći, motivacija za lansiranje proizvoda kakav je Yondr.
Naime, Dugonija je tamo zgranula lakoća kojom su neki posjetitelji snimali pijanog mladića, a potom njegove nimalo laskave snimke objavili na YouTubeu i to, naravno, bez njegova dopuštenja. Taj bezobrazluk nije mu izlazio iz glave, pa se usredotočio na osmišljavanje proizvoda koji će spriječiti strance da od nečijega privatnog trenutka naprave spektakl. Drugim riječima, želio je stvoriti 'phone-free' prostor.
Prvi naručitelj – sud
'Nakačen' na tu ideju, sljedeću je godinu proveo u istraživanju mogućih smjerova svog biznisa, izučavao sociologiju, fenomenologiju i filozofiju tehnologije te 2014., nakon eksperimenata s različitim konceptima, odlučio razvijati prototipe torbice s magnetnim zaključavanjem.
Nakon ukupno deset pokušaja, kreirao je verziju koja nalikuje današnjoj te od obitelji, prijatelja i poslovnih anđela skupio sto tisuća dolara koji su mu bili dovoljni da pokrene proizvodnju i sklepa marketinšku kampanju. Do 2016. Yondru se moglo vidjeti na zabavim eventima budući da su njihovi organizatori prvi prepoznali vrijednost 'phone-free' zona. Jedan od takvih događaja posjetio je Joseph Evers, filadelfijski sudac, koji je shvatio da Yondr može riješiti njegove probleme u sudnici. Naime, otkako je pametnih telefona, brojni se svjedoci odbijaju pojaviti na sudu u strahu da će netko snimiti njihovo svjedočanstvo i iskoristiti ga protiv njih. Također, posjetitelji bi, bez imalo oklijevanja, znali objavljivati snimke sa suđenja, a svaki pokušaj da se pametni telefoni zaplijene završio bi kaosom i katastrofom. Osim što bi, kako je objasnio Evers, 'skupljanje' telefona od posjetitelja trajalo predugo, mnogi su se žalili da su im mobiteli oštećeni, tražili bi plaćanje odštete i sl.
Samo nekoliko dana nakon što je sudac procijenio da je Yondr pravi proizvod za njih, prva tura torbica poslana je na adresu filadelfijskog suda, a danas se na dnevnoj bazi koristi s njih oko dvije tisuće komada. Privremeno otuđivanje mobitela je, ističe Evers, mala cijena za sigurnost. No Adam Schwartz, osnivač neprofitne udruge koja se bavi civilnim pravima Electronic Frontier Foundation, ne misli da je to tako dobra stvar. Naime, novinarima Fast Companyja pisao je da ne podržava takve poteze, jer, na kraju, netko drugi određuje korisnicima što će oni, a što neće raditi sa svojim stvarima.
Yondrovi nedostaci
Kako bi potkrijepio važnost tehnologije, posebno pametnih telefona, naveo je video srednjoškolca iz Južne Karoline koji prikazuje policajca kako vrijeđa tamnoputu učenicu, ali i rasističku (amatersku) snimku komičara Michaela Richardsa koja je potaknula neke vrlo korisne debate. Također, u vrijeme učestalog 'bullyinga', ali i, nažalost, pucnjava po američkim školama, uzimanje mobitela bi čak, kako tvrdi, moglo biti i opasan potez. Naime, tehnologija je promijenila tradicionalne strukture moći pa je kontrola u rukama onih koji drže – mobitel. Pametni su nas telefoni, nastavio je Schwartz, pretvorili u društveno povezane kiborge koji u roku odmah sa svijetom mogu podijeliti sve ono što čuju i vide.
U tom smislu, Yondr vraća korisnike u vrijeme prije deset godina kada je malo tko po svijetu hodao s videokamerom u rukama. U kontekstu ljudskog 'reseta', odmaranja mozga od svakojakih stimulansa, to je izvrsna stvar, ali se tako definitivno gubi moment ukazivanja na loše stvari (aktivizam) i definitivno postoji opasnost ugrožavanja tuđe privatnosti. No nije na Yondru da rješava te probleme. On ipak nije javno tijelo koje je dekretom zabranilo uporabu mobitela, već poduzetnik koji omogućava trećim osobama da svoj prostor 'očiste' od pametnih telefona. Uspjeh njegova poslovnog projekta samo je dokaz da je era pametnih telefona zašla u svoju novu fazu; fazu u kojoj se propituje njihova uloga u širem, društvenom kontekstu.