Kako je usporavanje, paradoksalno, postalo najbrži put do uspjeha

Tišina i mir u današnjem su vremenu postali luksuz. Stalna je povezanost postala 'novo normalno', obavijesti sa svih mogućih ekrana ne prestaju pristizati, a naš mozak navikao je raditi u petoj brzini, često na rubu potpune iscrpljenosti. No što ako je upravo ta brzina naš najveći saboter, a tišina, duboko promišljanje i odmor rješenja za dugoročni uspjeh?

Naime, istraživanje objavljeno u HCA Healthcare Journal of Medicineu iz 2024. godine koje se posebno bavi ublažavanjem burnouta (izgaranja) na radnom mjestu pokazalo je da lideri koji promoviraju oporavak, odnosno aktivnosti kojima se pune baterije potrebne za fokus na poslu, vide značajno bolje rezultate u produktivnosti i angažiranosti svojih zaposlenika i timova. Jedno je to od brojnih analiza na tu temu koje potvrđuju ono što je naizgled očito, ali tako često uzimamo zdravo za gotovo – da je odmor prvi preduvjet za dobro kognitivno funkcioniranje, pa i raspoloženje koje je često podcijenjeno, a značajno utječe na ukupni performans na poslu.

Realnost digitalnog preopterećenja

Cal Newport, stručnjak za produktivnost i autor knjige 'Digitalni minimalizam' otkrio je zastrašujuću činjenicu: konstantna povezanost smanjuje kvalitetu donošenja odluka za čak 40 posto zbog kognitivnog preopterećenja. Pojednostavljeno rečeno, direktori koji se stalno javljaju na poruke, imaju 47 otvorenih e-mailova i dobivaju obavijesti svakih šest sekundi donose lošije odluke. Njihov mozak previše je zauzet da bi se mogli zadubiti u rješavanje problema.

Situacija je još alarmantnija pogledaju li se podaci o fokusu. Istraživanja pokazuju da čovjeku trebaju prosječno 23 minute da se vrati punoj koncentraciji nakon što ga prekine neka obavijest. Zamislite da vas prekinu deset puta tijekom dana, treba vam 230 minuta samo da vratit fokus na posao koji ste trebali obaviti!

A uzme li se u obzir činjenica da su žene sklonije izgaranju od muškaraca, nerijetko nose dvostruki teret (i vodstva kompanije i preuzimanju veće brige o kućanstvu, djeci i obitelji), to ih čini mnogo ranjivijima na brz tempo moderne poslovne kulture. Stoga slow pokret, koji se razvio kao odgovor na hektičnost današnjeg poslovanja, postaje nužan u vođenju organizacija, osobito za žene.

Strani primjeri dokazuju moć usporavanja

Ta su saznanja mnoge velike kompanije već usvojile i djeluju prema principima slow pokreta, koliko god se 'usporavanje' na prvu činilo nelogičnim za dugoročni rast organizacija. Patagonia je, primjerice, poznata po svojoj održivoj modnoj, ali radnoj kulturi. Odjeću planinarenje proizvode s namjerom da traje mnogo godina i među rijetkim su velikim brendovima koji nude mogućnost njezina popravka, ali s druge strane zagovaraju i fleksibilni pristup radu te ohrabruju svoje zaposlenike da se fizički i mentalno odmore od posla. Na kraju krajeva, nastoje zaposliti ljude koji se i u privatno vrijeme bave vanjskim aktivnostima, jer vjeruju da upravo oni najbolje mogu pomoći i njihovim kupcima.

U Europi su pak, kompanije poput Volkswagena i Daimlera uvele stroga ograničenja između poslovnog i privatnog života, pa je tako slanje e-mailova nakon radnog vremena strogo zabranjeno, pa čak i tehnički nemoguće jer se blokiraju serveri za njihovo slanje.

Francuska je primjer države koja je u tome otišla i korak dalje: prva je u svijetu još 2016. godine donijela zakon koje radnicima daje 'pravo na isključivanje' od posla, a kompanije s 50 ili više zaposlenika ne smiju kontaktirati zaposlenike izvan radnog vremena.

Naposljetku, ključno otkriće analize 'How Fast Should Your Company Really Grow?' Harvard Business Reviewa iz 2024. godine pokazalo je da kompanije koje svjesno usporavaju rast kako bi izgradile kapacitete, odnosno osposobile ljude i razvile operativne sustave, dugoročno nadmašuju one koje forsiraju brzinu pod svaku cijenu. To, dakako, ne znači da rast kompanije staje, nego da se samo nastavlja u ritmu koji svima omogućuje prilagodbu.

Ispravna mjera

Kao i u životu, i u poslovanju je bitno znati mjeru, odnosno odrediti 'tempo giusto'. Termin je to iz talijanskog jezika koji svoje korijene vuče u glazbi i označava 'točno vrijeme', odnosno ritam u kojemu izvođač mora svirati kako bi skladba zvučala dobro. U poslovnom kontekstu ta analogija odnosi se na pronalaženje upravo onog pravog, ispravnog tempa za odrađivanje poslovnih zadataka; s jedne strane dovoljno agilno i kvalitetno, a s druge u skladu s kapacitetima i sposobnostima pojedinca u tom trenutku.

A kada lider zna usporiti, a najčešće su upravo žene na visokim pozicijama te koje prve shvate važnost usporavanja, tada i timovi rade efikasnije. Doslovno nam 'tempo giusto' govori da je usporavanje, paradoksalno, najbrži put do održivog uspjeha.

Kada zaposlenik vidi da nadređeni uzima stanku, automatski se osjeća sigurnim da i on to učini. Kada vidi da se nadređeni ne obazire na poruke nakon 19 sati, zna da ništa nije hitno. Naposljetku, kada vidi da se njegov nadređeni povlači tijekom ključnih trenutaka kako bi se vratio sa svježim mislima, zaposlenik razumije da briga o sebi nije slabost nego – moć.

Tempo giusto bit će, među ostalim, i tema panela na jubilarnoj 15. konferenciji Žene u biznisu koja će se 4. prosinca 2025. održati u zagrebačkom Mozaik Event Centru.

Stručnjakinje i liderice Ivana Murati Petrović, direktorica operativnog poslovanja Adria Dental Grupe, Magdalena Stoytcheva, generalna direktorica L’Oréal Dermatological Beauty divizije i članice uprave L’Oréal Grupe za Adria-Balkan, te Ana Ugarković, chefica, poduzetnica i spisateljica, otkrit će kako umjesto juranjave i multitaskinga fokus prebaciti na svjesno upravljanje te potaknuti publiku da promisli kako usporavanje može postati konkurentska prednost, a ne slabost.

U sklopu konferencije održat će se i predstavljanje Liderove liste 300 najmoćnijih žena u biznisu te dodjela nagrada za top 10. Svoje mjesto na konferenciji možete osigurati putem linka.