Cijene žitarica na svjetskim robnim burzama u protekla dva tjedna zadržale su se na visokom nivou. Stari urod kukuruza porastao je za 13 USD/T dok se novi zadržao na 8 USD/T.
Radi velikih gužvi u brazilskim izvoznim lukama cijene sojine sačme su također pomahnitale i dosegle su najviši nivo u novoj 2013.godini. Brodovi stoje u kolonama i čekaju na utovar robe koje trenutno traje danima. Kašnjenje čak doseže i 60 dana što stvara dodatne troškove vozarina, a roba postaje sve skuplja.Cijene su pale prošlog petka zbog dobre vremenske prognoze za Argentinu i Brazil, no gužve u lukama u Brazilu vratile su cijene....GMO free roba je skuplja nego ikad. Dok je još prošle godine razlika između gmo i gmo free robe iznosila cca. 50 €/T danas je ta razlika dosegla čak cca.85 €/T ovisno o mjesecu isporuka.
U Hrvatskoj je zabranjen uvoz genetski modificiranih (GMO) sirovina prema Zakonu o hrani, te Zakonu o genetski modificiranim organizmima, Uredbi o razini genetski modificiranih organizama u proizvodima ispod koje proizvodi koji se stavljaju na tržište ne moraju biti označeni kao proizvodi koji sadrže genetski modificirane organizme- Članak 3 – dopušteni genetski modificirani organizmi u razini od 0,9 posto i manje. GMO free ( genetski nemodificirana) roba pristiže isključivo u luku Rijeka u kojoj se redovito uzimaju uzorci, te se rade kemijske analize, analize na salmonelu i peroksidni broj.Istovremeno, putem luke Koper uvozi se tj.šverca zabranjena GMO roba koju pri ulazu u Hrvatsku na granici nitko ne kontrolira. Zakon se ne poštuje isključivo radi razlike u cijeni koja po kamionu od 25 tona može iznositi čak 15.000,00 kn. Obje robe su iste I. kvalitete odnosno imaju istu proteinsku vrijednost.
GMO roba dozvoljena je u cijeloj Europi te ostatku svijeta. Radi sve veće mnogoljudnosti i sve više gladi u svijetu, a sve manje proizvodnih površina GMO žitarice postale su svakodnevica.GMO free roba osim što je bitno skuplja također je vrlo nedostupna, te se u cijelom svijetu na samo 2 posto proizvodnih površina proizvodi genetski nemodificirana sojina sačma.
Hrvatska se može deklarirati kao GMO free zemlja, no tada bi morala prestati sa uvozom mesa iz Europe i ostatka svijeta jer je navedeno meso tovljena GMO sirovinama. Radi navedenog domaći proizvođači koji ne švercaju već isključivo koriste genetski nemodoficiranu robu u startu su nekonkurentni radi visoke cijene ulaznih sirovina, te imaju problema sa plasmanom robe. Vrlo često se događa da u Hrvatskoj ne jedemo naše domaće proizvode, već proizvode iz uvoza dok se naši proizvođači bore sa plasmanom svojih roba.
Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju 1.srpnja 2013.godine biti će još teže kontrolirati uvoz raznih roba koje ni danas nisu kontrolirane i uzrokovane. Pri švercanju zabranjene GMO robe u Hrvatsku inozemni dobavljači ili domaći uvoznici falsificiraju fakture i GMO certifikate koji su pri uvozu dovoljni, te nitko ne provjerava njihovu vjerodostojnost.
Na gubitku je i luka Rijeka koje je prije par godina bila glavna uvozna luka u regiji dok je danas tu ulogu preuzela luka Koper preko kojeg se osim slovenskog i hrvatskog opskrbljuju i ostala susjedna tržišta koja su to ranije činila preko luke Rijeka. 2008. godine preko riječke luke uvezeno je oko 125.000 tona sojine sačme dok je prošle godine ta brojka iznosila samo oko 55.000 tona iste robe.
Brodovi koji pristižu u bilo koju luku imaju imena na koja se izdaju GMO free certifikati sa točnom količinom robe. U slučaju da je navedeni brod iskrcao i GMO free robu svi podaci naći će se na certifikatu koje izdaju kontrolne kuće pri utovaru robe u Brazilu ili Indiju.Nažalost, ništa od navedenog se ne kontrolira pri uvozu u Hrvatsku na štetu domaćeg proizvođača i potrošača.
Iva Marđetko Mateš, Vajda-elvit