Valja očekivati još najmanje dvije do četiri godine štednje kojima bi se državne financije dovele do održivog stanja, ističe Ante Bajo iz Instituta za javne financije (IJF) te ukazuje na potrebu nužnih reformi na rashodnoj strani proračuna te na potrebu donošenja strategije upravljanja javnim dugom, zakona o javnom dugu i na ustrojstvo agencije za upravljanje javnim dugom.
U najnovijem Newsletteru IJF-a naslovljenom "Fiskalne reforme i konsolidacije u proceduri prekomjernog proračunskog deficita", Bajo podsjeća da zbog visoke razine javnog duga i proračunskog deficita, koja prelazi kriterije iz Maastrichta, Hrvatska ulazi u proceduru prekomjernog proračunskog deficita (PPPD).
"Vlada je imenovala Komisiju za provedbu fiskalne konsolidacije. Međutim zabrinjava da Vlada još uvijek nema dobro definira program strukturnih reformi s dužom perspektivom provedbe koji bi trebao umanjiti postojeće fiskalne rizike te osigurati fiskalnu stabilnost u srednjoročnom i dugoročnom planskom razdoblju", ističe Bajo.
Podsjeća kako su podaci Eurostata o deficitu i dugu opće države od 2009. do 2012. veći od procjena Vlade (iskazano prema metodologiji MMF-a), a još više zabrinjavaju kvartalni podaci - u prvom i drugom kvartalu 2013. Hrvatska ima (nakon Grčke) drugi najveći proračunski deficit u EU.
Proračunski bi deficit, s takvim trendom rasta na kraju godine mogao biti iznad 6 posto BDP-a, odnosno među većima u EU, zamjećuje Bajo i dodaje kako je dug opće države u srpnju porastao na 61 posto BDP-a, što Hrvatsku svrstava u kategoriju umjereno zaduženih zemalja EU.
"Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2014-16. jasno su pokazale da Vlada rast BDP-a temelji prije svega na očekivanom gospodarskom rastu glavnih vanjskotrgovinskih partnera (uglavnom članica EU-a), a tek malo na provedbi domaćih reformi za poboljšanje gospodarskog rasta. Vlada je Smjernicama indirektno potvrdila da ne želi inicirati i provoditi vlastite značajne strukturne reforme na rashodnoj strani proračuna (poglavito one s pozitivnim učincima u kratkom roku), nego će se u njihovu definiranju oslanjati na EU institucije - prije svega na savjete Europske komisije", ističe Bajo.
Nepopularne mjere
Na taj će način, dodaje, Hrvatska ostati izložena riziku gospodarskih kretanja zemalja iz okruženja, a Vlada je odgovornost za fiskalno upravljanje "prenijela" na Komisiju. "Tako će se sve nepopularne mjere strukturne fiskalne prilagodbe izravno vezati uz očekivane savjete Komisije, a ne uz Vladu i mjerodavna državna ministarstva. Takva bi ‘fiskalna strategija‘ među hrvatskim građanima mogla pojačati odbojnost prema europskim ekonomskim integracijama, a najavljene ‘strukturne reforme‘ Vlade tome itekako idu u prilog", smatra Bajo.
Podsjeća da je Hrvatska ulaskom u PPPD dužna Komisiji predložiti mjere kojima će razinu deficita dovesti ispod 3 posto.
"Sudeći po stavu Vlade prema provedbi strukturnih reformi, može se s priličnom vjerojatnošću očekivati da postanemo država s dužim stažem u PPPD-u (poput Mađarske, koja je u toj proceduri ostala gotovo devet godina)", procjenjuje Bajo.
Navodi i kako, umjesto žurnih reformi na prihodnoj i rashodnoj strani i kvantitativnih procjena fiskalnih učinaka tih mjera, Vlada u listopadu 2013. osniva Koordinacijsko tijelo za praćenje i provedbu reformskih i drugih mjera fiskalne konsolidacije za razdoblje 2014-16., a koje čini veći dio članova postojeće Vlade. "Nažalost, umjesto hitnog poboljšanja postojećeg institucionalnog ustrojstva, Vlada stvara usporedni sustav odlučivanja o fiskalnim konsolidacijama i reformama", smatra Bajo.
Dodaje i da Hrvatska još uvijek nema ni ažuriranu strategiju upravljanja javnim dugom ni zakon o javnom dugu. Uz postojeće nepovoljne fiskalne pokazatelje, upravo je nevjerojatno da Vlada nije pripremila novu strategiju, ni objavila ažurirana izvješća o visini i strukturi javnog duga, uvjetima zaduživanja kreditima, o godišnjim pa i mjesečnim potrebama za zaduživanjem opće države, kalendarom zaduživanja itd., navodi Bajo koji smatra i da je potreban i zakon o upravljanju javnim dugom.
Smatra i da bi Vlada trebala ustrojiti agenciju za upravljanje javnim dugom kao neovisno tijelo koje će usko surađivati s Ministarstvom financija i HNB-om te profesionalnim djelatnicima osigurati kvalitetno upravljanje dugom, čime će se smanjiti sadašnji i budući troškovi zaduživanja države i omogućiti razvoj domaćeg tržišta kapitala.
Tehnička poboljšanja u sustavu
Zamjećuje i kako se od reformi koje Vlada, temeljem Smjernica, planira provesti 2014. većina odnosi na tehnička poboljšanja u sustavu od kojih se ne mogu očekivati pozitivni učinci u roku od šest mjeseci (izrada popisa nekretnina, uspostava novog sustava plaćanja, uključivanje agencija u proračun itd.) te na ponovne promjene u poreznom sustav (povećanje snižene stope PDV-a i moguće povećanje trošarina na duhan i naftne derivate).
Podsjeća i kako su jedan od značajnijih planiranih izvora za smanjenje javnog duga i proračunskog deficita i primici od privatizacija brojnih državnih poduzeća.
No, problem je što privatizacije nije moguće obaviti u šest mjeseci, dakle u roku u kojem Komisija očekuje konkretne rezultate provedbe mjera za smanjenje proračunskog deficita, ističe Bajo i dodaje da niti jedna od zemalja koje su predlagale i provodile mjere u svrhu izlaska iz PPPD-a nije navodila privatizacije i primitke od privatizacije.
"Fiskalni potencijal predloženih Vladinih mjera za smanjenje deficita na prihodnoj strani je nizak i ograničen rashodnom stranom proračuna. I više je nego jasno da Vlada mora provesti u javnosti nepopularne mjere na rashodnoj strani proračuna, kakve su provodile zemlje u sklopu PPPD-a. To znači da valja očekivati još najmanje dvije do četiri godine štednje kojima bi se državne financije dovele do održivog stanja", procjenjuje Bajo.