Danas je u Središnjem uredu Narodne stranke – REFORMISTI, predsjednik Stranke Radimir Čačić iznio stav Reformista o monetizaciji autocesta.
Reformisti smatraju da monetizacija nije svjetonazorsko pitanje niti tema na kojoj se može i smije skupljati jeftine političke bodove te su uputili jasnu poruku da je ona nužna iz jednostavnog razloga što sadašnji sustav više nije održiv. HAC i ARZ nisu u mogućnosti vraćati kredite i ispunjavati obveze jer redovni prihodi nisu dovoljni, pa iz godine u godinu stvaraju novi deficit. Novi reprogram sa sadašnjim kreditnim rejtingom zemlje značio bio novo nepovoljno zaduživanje, daljnji pad kreditnog rejtinga i povećanje javnog duga. S druge strane kroz koncesiju omogućujemo vraćanje nepovoljnih kredita, smanjujemo javni dug. Koristeći, uz nužnu racionalizaciju poslovanja, osnovnu prednost pristupa tri puta jeftinijem kapitalu koju imaju investitori iz zemalja s najboljim kreditnim rejtingom, potencijalno kroz mirovinske fondove sudjelujemo i u profitu koncesionara. Istovremeno Hrvatska ostvaruje novu povoljnu poziciju za budući pristup stranom kapitalu, postaje kreditno potentnija i “zanimljivija” u investicijskom smislu.
„Današnje stanje duga HAC-a i ARZ-a bez kamata iznosi 30 milijardi kuna. U sljedeće tri godine na naplatu za autoceste dolaze 2 milijarde eura glavnice koje HAC i ARZ nemaju, a ukupna je glavnica koju moramo vratiti 4 milijarde eura. Reprogram dugova na 25 godina značio bi da će nas ceste koštati 8, a ne više 4 milijarde eura, a dobit iz koje bi trebali isplatiti 8 milijardi pri sadašnjem poslovanju u tih 25 godina iznosi 5 milijardi eura. Jednostavno nemamo pravo takav teret ostaviti generacijama koje dolaze“- poručio je Radimir Čačić.
Kako bi pojasnio kako je došlo do sadašnjeg neodrživog stanja, Radimir Čačić prikazao je dva modela financiranja i upravljanja autocestama. Onaj do 2004. godine s jasno postavljenim i realiziranim sustavom, i model kaosa, nesposobnosti, neodgovornosti i korupcije koji je uslijedio od 2005. godine. U tom periodu nakon 2004. godine, a posebno od 2008., kako ističe Radimir Čačić, vrijedilo je pravilo nije važno koliko što košta, a probijanje rokova i cijena rezultiralo je uvijek iznova skupljim i kratkoročnijim uvjetima financiranja. Najveći teret za građane predstavlja činjenica da se državnim tvrtkama upravlja sa 70% nižom produktivnosti nego je to u privatnom sektoru. Da se istom razinom upravlja državnim portfeljem, danas ne bismo imali deficit. Rješenja, navodi Radimir Čačić, nisu jednoznačna. U segmentu prijenosa energije, u tvrtkama kao Janaf, Plinacro, HEP distribucija, država treba zadržati vlasništvo kao i nad prirodnim dobrima. Postoje tvrtke koje još nisu ispunile ulogu razvojne poluge, kao što je npr. ACI, gdje u financiranju i menadžmentu treba koristiti fondove na rok do 10 godina. Također postoje tvrtke kao što je Petrokemija, koje je trebalo odavno prodati. Autoceste su u potpunosti razvojno završile ulogu u poticanju gospodarstva i rasta BDP-a za trajanja investicijskog ciklusa, a danas i zauvijek ostaju pretpostavka razvoja prostora koji prometno povezuju.
„Reformisti su jasno poručili kako će podržavati Vladu projektno, a monetizacija autocesta svakako je projekt od nacionalnog značaja i interesa. Ona je u interesu Hrvatske, njezinih građana i budućih generacija kojima ne želimo prebaciti teret financiranja. Sa zajedničkom imovinom moramo postupati nacionalno, ali i racionalno. U ovom slučaju to je isto. Naravno nužan je nadzor javnosti nad procesom, transparentnost i javna objava svih ugovora“ – izjavio je Radimir Čačić.
Također, naglasio je kako novac koji bi se dobio od koncesije nije produkt rada Vlade. Reformisti podržavaju provođenje modela monetizacije uz obvezu Vlade da će za jednaki iznos kojim će smanjiti obveze po osnovi kamata smanjiti i trošak javnog sektora u dijelu plaća. Reformisti će taj prijedlog uputiti i Saboru RH. Istovremeno, Radimir Čačić pozvao je sve političke čimbenike da na temi monetizacije ne skupljaju političke bodove, jer se radi o nacionalnom interesu koji nema alternative.