Državne financije ulaze u izuzetno osjetljivo razdoblje potencijalne nestabilnosti koja je rezultat obećanja o rastu plaća iz prethodnih godina te Vlada može osporiti dijelove potpisanih sporazuma o rastu plaća zbog pravnih manjkavosti ili tražiti od sindikata odgodu rasta osnovice plaća, ili pak smanjiti broj zaposlenih u državnim i javnim službama, ocjenjuje Institut za javne financije (IJF).
U najnovijem osvrtu "Fiskalni rizici rasta plaća državnih službenika i namještenika" Anto Bajo i Dijana Jurinec s IJF-a podsjećaju kako su u ovoj godini pred Vladom otplata dospjelih nepodmirenih obveza u sustavu zdravstva u iznosu od 2,8 milijardi kuna, potom 147 milijuna kuna dospjelih nepodmirenih obveza brodogradilištima iz 2015. te 743 milijuna kuna ugovornih obveza prema brodogradilištima.
"Takve obveze izravna su prijetnja stabilnosti državnih financija čak i bez zahtjeva za rastom plaća u državnim i javnim službama. Zbog toga se rashodi za zaposlene moraju planirati u iznosu manjem nego što je bilo planirano u 2015.", ističu s Instituta.
Pritom se osvrću na Prijedlog Zakona o uskrati prava na uvećanje plaća po osnovi ostvarenih godina radnog staža, kojeg je Vlada prihvatila na svojoj prvoj sjednici, ali ga je u međuvremenu povukla iz saborske procedure te ističu da je uvećanje koeficijenata složenosti poslova, odnosno plaće za 4, 8 i 10 posto nakon ostvarenih 20, 30 i 35 godina radnog staža, na koje se odnosi taj zakonski prijedlog, zapravo dvostruki dodatak kojeg zaposleni u državnim i javnim službama ostvaruju po istoj osnovi. Naime, pojašnjavaju, prvo se uvećava koeficijent poslova radnog mjesta, odnosno plaća, te se na tako uvećan koeficijent još dodaje uvećanje od 0,5 posto za svaku navršenu godinu radnog staža. Taj zakonski prijedlog, koji je Vlada donijela uz argument da to pravo nije ustavna kategorija već povlastica, podložna promjenama ovisno o gospodarskom stanju u državi, predstavlja mjeru s fiskalnim učinkom od 250 milijuna kuna u 2016. godini.
Međutim, upozoravaju Bajo i Jurinec, Vlada će se morati suočiti s novim zahtjevima sindikata javnih i državnih službi zbog odredbe o povećanju osnovice bruto plaće zbog rasta realnog BDP-a što je regulirano zasebnim sporazumom, a riječ je o novih 1,95 milijardi kuna proračunskih rashoda.
Naime, Vlada i sindikati državnih službi su 2008. potpisali Kolektivni ugovor i njegove dodatke, kojima je, među ostalim, uređeno da će se nova, 6 posto viša osnovica, od 5.415,37 kuna bruto, početi primjenjivati poraste li realni BDP na međugodišnjoj razini 2 ili više posto u dva uzastopna tromjesečja. To znači da bi se za povećanje iznosa za 240.860 zaposlenih, mjesečno trebalo izdvajati 162,9 milijuna kuna više što je godišnje povećanje od 1,95 milijardi kuna.
Ako Državni zavod za statistiku krajem veljače objavi da je BDP u zadnjem tromjesečju 2015. rastao iznad 2 posto, Vlada bi do tada trebala imati spreman prvi prijedlog plana Državnog proračuna s ukalkuliranim iznosom rashoda za zaposlene, kažu iz IJF-a.
Pritom ističu da Vlada ima samo tri opcije. Prva je osporiti odredbe kolektivnog ugovora i potpisanih sporazuma o rastu plaća zbog pravnih manjkavosti. Druga je tražiti od sindikata odgodu rasta osnovice plaća i rasporediti teret povećanja rasta osnovice od 6 posto u naredne tri godine, u svakoj godini po 2 posto, a treća smanjiti broj zaposlenih u državnim i javnim službama.